Program

“Barry Lyndon” nepravedno je zapostavljeno ostvarenje u opusu Stanleyja Kubricka, impresivna ekranizacija romana britanskog pisca Williama Makepeacea Thackerayja. Ovaj monumentalni, po mnogočemu jedinstven film, nije odmah osvojio naklonost gledatelja i kritičara, no njegova je slava postupno rasla tijekom godina. Sudbina Redmonda Barryja na svojstven način predstavlja poznati redateljev mikrokozmos u kojem su ljudi tek nemoćni akteri kojima upravljaju sile.

Nakon što je prijevarom otjeran iz rodnog mjesta, mladi Barry (R. O’Neal) prijavi se u vojsku te postaje jedan od sudionika Sedmogodišnjeg rata. Ratne strahote navedu Barryja da dezertira i pronađe lagodniji način života. Neko vrijeme provodi kao kockar, a kad upozna lijepu lady Lyndon (M. Berenson), njegov se život naizgled bitno promijeni na bolje. Sve dok Barry ne shvati kako željenu materijalnu sigurnost može postići samo ako pribavi plemićku titulu…

Iako se Kubricku često prigovarala hladnoća prema likovima i nemogućnost identifikacije s njima, on je u “Barryju Lindonu” ipak uspio na zadivljujući način spojiti distancu i suosjećajnost. Snimanje ovog kompleksnog, tehnički zahtjevnog filma počelo je 1973., a trajalo je 300 dana, tijekom kojih je nekoliko puta bilo zaustavljeno zbog financijskih problema. Snimateljski rad doista je impresivno odradio John Alcott, uglavnom bez umjetnog osvjetljenja, a za glazbu je zaslužan Leonard Rosenman (animirana verzija “Gospodar prstenova”).

“Barry Lyndon” potpuno je nezasluženo rjeđe spominjani Kubrickov film. Riječ je o doista epohalnom ostvarenju, remek-djelu u kojemu je svaka pojedinost pomno planirana, no prava genijalnost krije se u činjenici da konačan dojam nije nimalo artificijelan nego potresan i životan. Barry Lyndon je prikazan kako prolazi kroz različita životna razdoblja ne kao heroj ili zločinac već kao čovjek koji nema utjecaj, a možda ni svijest da bi uopće mogao utjecati na svoju sudbinu. Svako novo prikazivanje ovog filma od neprocjenjivog je značenja.