Vođeni idejom da je alkohol u krvi nužan da bi se u životu postigle velike stvari, četiri srednjoškolska profesora kreću na neobičan eksperiment. Nakon odličnog „Lova“ iz 2012., danski redatelj Thomas Vinterberg i glumac Mads Mikkelsen udružili su snage u intrigantnoj priči o odnosu alkohola i kreativnosti, u koju će nas uvesti Jelena Pašić.

Moja ljubav stiže u čaši

burbonske krvi

(Frank O’Hara, 2 pjesme iz Ohare Monogatarija, 1954.)

Ondje gdje se šutljiva bliskost rastvara u frekventnu mržnju i potom kondenzira u nimalo bezazlenu katarzu, gdje se proslava izvrće u farsičnu tragediju, a dijeljenje vodi k udaljavanju, ondje gdje se slavljenje života prelama u bol gubitka, gdje nevinost ustupa mjesto krivnji, a istina fikciji, i tamo gdje je sloboda podjednako represivna kao i kontrola. Upravo na tim čvornatim točkama Thomas Vinterberg gradi svoje filmske narative, a – sudeći prema najavama – ništa drugačije ne trebamo očekivati ni od njegovog nadolazećeg uratka.

Danski redatelj, čiji su filmski počeci vezani uz famozni (sada već historijski) filmski pokret Dogma 95, u svom najnovijem ostvarenju „uvući“ će četvoricu srednjoškolskih profesora u uzbudljiv eksperiment. Martin i njegovi prijatelji, naime, umjerenim no dosljednim ulijevanjem alkohola u svoja trivijalnom svakodnevicom osušena grla nastoje osnažiti vlastite cerebralne kapacitete i pomaknuti granice kreativnosti. Ovaj zadatak prihvaćaju s predanom ozbiljnošću, pa kontinuiranu razinu alko-intoksikacije održavaju čak i tijekom radnog dijela dana. „Opijenu“ glumačku družinu predvodi Vinterbergov već provjereni ansambl, na čelu s Madsom Mikkelsenom.

Ako smo Vinterbergov Lov (Jagten, 2012) mogli promatrati kao antitezu njegovom kanonskom ostvarenju dogme Festen (1998), s obzirom na to da oba naslova predstavljaju zrcalno simetrične studije tematskog spektra ispunjenog konceptima krivnje, zločina, moći i temeljito poljuljane pozicije maskulinog autoriteta, novi film mogao bi biti u svojevrsnom odnosu s Komunom (Kollektivet, 2016), u kojoj skupina ljudi odluči zasnovati neobičnu, idilično neopterećenu stambenu zajednicu. Što bi u takvom slobodoumnom, nekonformističkom okruženju moglo poći po zlu? Na fotografiji koja prati najavu zasad posljednje realizacije u opusu ovog autora, u kadru gotovo barokne “lumino” dinamike, doima se kao da blistava svjetlost izvire iz samog prozirnog nektara u staklenim čašama, obasjavajući pritom lica četvorice protagonista. Pitanje je: u kojem će trenutku čaše na stolu postati napola prazne?

Filmu originalnog naslova Druk, u engleskoj varijanti prozvanog Another Round, prognozirao se ulazak u službenu selekciju Cannesa, no s obzirom na to da je ovogodišnje festivalsko izdanje otkazano radi pandemije, na Drugu rundu morat ćemo još malo pričekati. Lokalna premijera u danskim kinima očekuje se krajem kolovoza, a možda će kraj ljeta doista biti idealan trenutak da nas ovaj epikurejski motivski raspon, sasvim u Vinterbergovom prepoznatljivom stilu, podsjeti zašto je put do pakla često popločan dobrim namjerama. Ili pak pokojom suvišnom kapljicom “burbonske krvi”, kojom čašom votke previše.

After the first glass of vodka

you can accept just about anything

of life even your own mysteriousness

(Frank O’Hara, As Planned, 1970)

Fotografija: Henrik Ohsten, www.trustnordisk.com