Filmska lista: Zvukovi susjedstva
Pet filmova o tankim zidovima, dvorišnim prostorima i ostalim čarima stambenog suživota u vrijeme karantene.
Zvukovi susjedstva (O Som ao Redor, 2012)
Redatelj: Kleber Mendonça Filho
U zadnje vrijeme svi smo naučili malo više cijeniti simfonije komšiluka i doživljavati svoje bližnje kao gomilu neotesanih tinejdžera koji, ajd, možda ne posjeduju istančan glazbeni ukus poput vašeg, ili njeguju tradiciju kreštavih filozofskih diskusija, ili vješaju slike o zid pneumatskom bušilicom usred noći, ali bar su tu i ne ginu na ulicama… „Zvukovi susjedstva,“ brazilska epopeja o urbanoj paranoji, (ne)snošljivosti, protuprovalništvu, prežbukavanju, grijesima prošlosti i koječemu drugome, danas manje djeluju kao egzistencijalni triler, a više kao lo-fi screwball komedija. Film u kojem se urnebesno malo stvari događa, a tenzije su toliko napumpane da ih trebate rezati motornom pilom – baš kao u vašem obližnjem haustoru. (Danijel Brlas)
Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=-A6eSp8kKrU
Eraserhead (1977)
Redatelj: David Lynch
U staroj zgradi, stan na stanu, brzo se naviknete na anonimnost zvukova, vibracija i škripanja; svaki se može otpisati kao potpuno objašnjiv. No, nakon zemljotresa i nakon što su se susjedni stanovi naočigled počeli prazniti, sluh se izoštrio, iako je zvukova sve bilo manje. No svaka mala frekvencija, metalno kuckanje cijevi, kvrckanje okvira kreveta ili pomicanje stolca, sada je potencijalna prijetnja. Kao kakva naznaka nadolazećeg ali nikada izvedenog jump scarea, tjeskoba je to koja ne nalazi svog oduška. Moj mozak, čini se, zapeo je u morbidnim prostorima i psihoseksualnoj kakofoniji šumova Lyncheva prvog dugog metra, Eraserheada. Mazohizam je to neki, sigurno, koji me tjera da ovim groteksnim kino-čudom nadopunjavam praznine jednog uskomešalog susjedstva. (Miro Frakić)
Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=oK-2_OsBe0s
Prozor u dvorište (Rear Window, 1954)
Redatelj: Alfred Hitchcock
Proteklih su mjeseci mnogi od nas razvili novu naviku: gledanje kroz prozor obojano novom skalom emocija. U nedostatku socijalnih podražaja pogled smo čeznutljivo uprli prema susjednim prozorima i balkonima (kraljevstvo za balkon!). Odjednom smo mogli razumjeti zašto se James Stewart u svom #ostanidoma periodu odao perverznom voajerizmu koji više nije virus koji opsjeda samo njega (odnosno Hitchcocka) već primarna potreba svih nas. (Višnja Vukašinović)
Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=6kCcZCMYw38
Stanar (Le locataire, 1976)
Redatelj: Roman Polanski
Za vrijeme karantene odlučio sam pospremiti ormar. Bio je to arheološki pothvat, jer su najstariji slojevi na policama datirali iz srednjoškolskih godina, neki čak i ranije. Gledajući kako iz majica, košulja i hlača izlaze ranije verzije mene, kao duhovi iz lampe čije sam želje tijekom godina trebao ispuniti, palo mi je napamet izvesti neki performans u stilu Trelkovskog iz „Stanara“ – navuči, primjerice, široke hlače iz „hip-hop faze“ ili odijelo s maturalne večeri pa se nizom selfieja baciti kroz prozor Facebooka ili Instagrama. (S obzirom na impresivan katalog vlastitih modnih promašaja, rezultat bi bio jednako groteskan.) Sva sreća, nisam na društvenim mrežama. Svijet je ostao uskraćen za jedan performans, ali ormar je pospremljen. (Mario Kozina)
Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=2Y-4rJJw554
Skrivena poruka (Under the Silver Lake, 2018)
redatelj: David Robert Mitchell
Dok sam posljednjih tjedana sjedila za laptopom u pokušaju da se fokusiram na posao, a zapravo ćulila uši da razaznam o čemu tako živo razgovaraju susjede vani, i to naglas komentirala, pala mi je na pamet uznemirujuća pomisao da zvukovi kroz tanke zidove i otvorene prozore putuju u oba smjera. Svi smo ponekad voajeri, tješim se. Zašto bi inače toliki filmovi u svome središtu imali likove opsesivnih njuškala? No prošlo je vrijeme karizmatičnog Philipa Marlowea, ubio ga je Altman, a novu postmodernu odu napisao mu je David Mitchell u „Skrivenoj poruci“ u liku rezigniranog luzera Sama. Kada ne zaviruje u stanove razgolićenih susjeda, Sam tumara ulicama Los Angelesa, koje postaju labirint popkulturom anesteziranih kolektivnih fantazija, strahova i paranoja. A uspije razriješiti i misterij. (Valentina Lisak)
