Povodom šezdesete obljetnice filma Prošle godine u Marienbadu u kinu Kinoteka kreće program za filmske sladokusce i pustolove – šetnja labirintima autorskih svjetova Marguerite Duras, Alaina Resnaisa i Alaina Robbe-Grilleta, koji su svojim radikalnim promišljanjem odnosa riječi i slike izvršili veliki utjecaj na povijest filma.

Početak 1960-ih u kinematografiji obilježila je pojava niza naslova, čiji su autori istraživali kako filmskim izražajnim sredstvima omogućiti novi doživljaj umjetnosti i svijeta. Jedan od najradikalnijih u tom pogledu bio je Prošle godine u Mariendbadu (1961), enigmatična priča o romansi između muškarca i žene koja se možda jest, a možda i nije već odigrala u dvorcu u kojem su se susreli. Ovaj facinantni prostorno-vremenski labirint sastavljen od nepouzdanih iskaza zajednički su izgradili francuski redatelj Alain Resnais, već proslavljeni autor modernističkih dokumentarnih i igranih filmova (Noć i magla, 1956, Hiroshima, ljubavi moja, 1959), i pisac Alain Robbe-Grillet, neformalni predvodnik struje novog romana (nouveau roman), koji je tijekom 1950-ih svojim polemičkim esejima i inovativnom prozom sustavno kidao spone s romanesknom tradicijom 19. stoljeća, baš kao što je Resnais raskidao s osobinama klasičnog dokumentarnog i igranog filma.

Robbe-Grilletove književne i Resnaisove filmske preokupacije na jedinstven su se način stopile u ovom remek-djelu europskog modernizma, čija izazovna struktura i fascinantna vizualnost već desetljećima opčinjavaju generacije filmskih gledatelja, kritičara i filmaša. Premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je osvojio Zlatnog lava, te nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg originalnog scenarija dvije godine kasnije, Prošle godine u Marienbadu na jedinstven je način povezao avangardne struje književnosti i filma svoga vremena, dovevši u pitanje sve ono što smo često uzimali kao datost: odnos pripovjedača i likova, čovjeka i prirode, prostora i vremena.

Program „Novi roman, novi film“ inspiriran je šezdesetom obljetnicom ovog jedinstvenog djela, a sastoji se od reprezentativnih ostvarenja Marguerite Duras, Alaina Resnaisa i Alaina Robbe-Grilleta. Navedeni autori nisu djelili zajednički program, a u viziji odnosa između riječi i slike, književnog i stvarnog svijeta ponekad su bili i dijametralno suprotni. No povezuje ih je strast prema spajanju, prekrajanju i prekoračivanje granica književnosti i filma, čime su širili granice oba medija.

Za razliku od njihovih istovremenika, kao što su Antonioni, Hitchock i Godard, navedeni autori nisu imali direktnih nastavljača, no njihovo nasljeđe pronalazimo u fragmentiranim, asocijativnim i nepouzdanim pripovijestima koje kruže oko traumatičnog središta, radikalnom promišljanju filmskog vremena koje je dovelo i do filmskih struja kao što je slow cinema, pa sve do znanstveno-fantastičnih priča o putovanju kroz vrijeme i podsvijest likova. Njihov profinjen vizualni stil odjekuje u citatima, referencama i likovnom oblikovanju filmova suvremenih autora kao što su Paolo Sorrentino, Lars von Trier i Nicolas Winding Refn, a tragove pronalazimo čak i u modnim revijama i glazbenim spotovima (Karl Lagerfeld, Blur).

Program „Novi roman, novi film“ stoga se sastoji od reprezentativnih ostvarenja Marguerite Duras, Alaina Resnaisa i Alaina Robbe-Grilleta, kao i fimovima autora iz Belgije, Japana, Jugoslavije i SAD-a od šezdesetih godina do današnjih dana, u kojima se osjeti utjecaj „novoromanskog“ stila i senzibiliteta.

Filmovi iz programa „Novi roman, novi film“ predstavljaju poziv u šetnju začaranim dvorcima sedme umjetnosti, pri čemu je istraživanje labirinata i čavrljanje s nepouzdanim pripovjedačima puno važnije od pronalaska izlaza.