U prvim godinama socijalističke Jugoslavije vlada nestašica ugljena, stoga se rudare potiče da se međusobno natječu u iskapanju ne bi li se potaknula proizvodnja. „Počinje druga, podzemna revolucija!“ U rezultatima će se posebno istaknut udarnik Adem, koji će sa svojim timom oboriti nacionalni, a potom i svjetski rekord u rudarenju, što će ga učiniti nacionalnim herojem. No skromnome Ademu slava će donijeti više problema nego sreće.
Slike iz života udarnika inspirirane su životom Alije Sirotanovića, rudnika udarnika koji je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena i time prerastao u jednu od legendi socijalizma. No pristup Bate Čengića prije je ikonoklastičan nego hagiografski: njegova namjera bila je razotkriti mehanizam stvaranja nacionalnih mitova te skrenuti pozornost na ljudski danak koji stoji iza toga.
Slike iz života udarnika neprestano iznenađuju svojim crnim humorom, energijom i mizanscenom oslonjenom na snažan kolorit i tabloe. U njima se osjeti i snažan utjecaj Karpa Aćimovića Godine – jednog od najboljih jugoslavenskih direktora fotografije, koji je sličnu estetiku predstavio i u nekoliko svojih kratkometražnih filmova snimljenih u isto vrijeme (npr. Zdravi ljudi za razonodu, O ljubavnim vještinama).
Čengićev prikaz radničke klase uznemirio je bosanske cenzore, posebice svojim epilogom smještenim u 1972. godinu, u kojem oslikava sumornu sudbinu radničke klase u Jugoslaviji danas. Posljednjih sedam minuta filma stoga je izbačeno iz finalne verzije filma, a za navedeni se materijal dugo vremena držalo da je izgubljen. Srećom, Čengićev film nedavno je restauriran u svom integralnom obliku, a ta je verzija svjetsku premijeru imala u sekciji Venice Classics na prošlogodišnjoj Mostri. To je ujedno i verzija koju prikazujemo u ciklusu.
Prije Čengićeva filma prikazujemo dokumentarac CRNI FILM (1971, 14 min) Želimira Žilnika:
Jedne noći Žilnik na ulicama Novog Sada skuplja nekoliko beskućnika i dovodi ih u svoj stan. Dok oni uživaju u gostoprimstvu njegove porodice, autor pokušava „riješiti problem beskućnika“ noseći sa sobom filmsku kameru kao svjedoka. Razgovara sa socijalnim radnicima, običnim građanima, čak i policajcima. Svi zatvaraju oči pred problemom koji „ne postoji“. Naziv filma direktna je referenca na politički progon autora označenih etiketom crnog talasa zbog navodno iskrivljenog prikazivanja socijalističke stvarnosti.
