George Manning vodi miran obiteljski život u predgrađu San Francisca. Jedne olujne večeri dok mu je supruga na putu na vratima se pojavljuju dvije djevojke, Jackson i Donna, tvrdeći da im se auto pokvario usred pljuska. George ih poziva da uđu nesvjestan da ne planiraju tek tako otići.

Dom je prostor u kojem se osjećamo zaštićenima, a prijestupi poput provala, napada i prepada predstavljaju traumatično iskustvo. Stoga nije neobično da je invazija domova čest motiv trilera i horora od 1960-ih godina naovamo, u rasponu od Bergmanova Djevičanskog izvora (1960) do Fincherove Sobe panike (2002).

Smrtonosna igra Petera S. Traynora reprezentativni je primjer podžanra invazije doma (home invasion movies), među ostalim i zato jer se oslanja o dva najčešća tropa: strah stanovnika predgrađa od „urbane patologije“ (kontrakultura, niže klase) i okretanje prostora doma protiv onih koji u njemu žive. Riječ je o efektnom eksploatacijskom trileru o muškoj erotskoj fantaziji koja prerasta u košmar. Ciničniji gledatelj rekao bi da se zaplet uglavnom sastoji od prizora u kojima dvije psihotične hipijevke mrcvare uglednog gospodina iz predgrađa, čiji je jedini krimen to što živi situiranim malograđanskim životom. Njegovu imovinu pritom uništavaju dječjim žarom, poput dvije Zlatokose na tripu, odlučne u namjeri da razvale kuću u koju su zalutale.

S druge strane, redatelj Peter S. Traynor pokazuje mnogo simpatija prema psihotičnim provalnicama, koje zahvaljujući nastupima Sondre Locke i Colleen Camp, ironične glazbe (pjesma Good Old Dad) i ostalim motivima prerasta u bizarni pseudo-feministički egzorcizam demona patrijarhata i trauma odrastanja.

Unatoč tome što je desetljećima bila izgubljena, Smrtonosna igra izgradila je kultni status, a njezinu integralnu, nedavno restauriranu inačicu prikazujemo u programu. Spomenimo i to da je 2015. godine Eli Roth snimio remake filma Kuc kuc (Knock Knock, 2015) s Keanuom Reevesom, Anom de Armas i Lorenzom Izzo u glavnim ulogama.