Rane su 1990-e i epidemija AIDS-a već godinama odnosi brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista okupljenih u udrugu ACP UP poseže za konfrontacijskim, medijski atraktivnim akcijama kako bi podigla razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje svoje dosadašnje aktivističke metode.

U potpunosti odbacivši viktimizacijski diskurs, koji je kompleksnost homoseksualnog identiteta (često nenamjerno) svodio na žrtve homofobije ili autodestrukcije, film Robina Campilla predstavlja radikalan prekid s prikazom LGBT identiteta u srednjostrujaškoj i queer kinematografiji proteklih desetljeća. Veliku važnost pritom imaju scene clubbinga i vođenja ljubavi, u kojima sudjeluju aktivni, odgovorni i u svakom pogledu autonomni protagonisti koji su integrirani u vlastitu zajednicu, društvo te povezani s vlastitim tijelom i seksualnošću. Pulsirajuće energičan, baš kao što mu i naslov sugerira, 120 udaraca u minuti angažirano je i dojmljivo ostvarenje s porukom, srcem i stavom, nagrađeno Velikom nagradom žirija, Nagradom FIPRESCI i Queer Palmom na Filmskom festivalu u Cannesu.