Kada joj muž ubije svoga šefa i sebe zbog najave masovnih otpuštanja, njemačka kućanica Emma Küsters nađe se u centru pažnje različitih grupacija od kojih svaka tragediju interpretira na sebi najunosniji način. Od predatorskih novinara koji rovare za što senzacionalnijom pričom, preko komunističke partije i anarhista koji Emmu pokušavaju regrutirati za radikalne ciljeve, do njezine kćeri Corinne, koja koristi priliku za pet minuta slave.

Inspirirana propagandnim komunističkim filmom Putovanje Majke Krausens prema sreći iz 1929., Fassbinderova Majka Küsters nije izazvala jednako oduševljenje redateljevih marksističkih suvremenika, koji su po izlasku filma uvrijeđeno počeli oštriti svoje srpove i čekiće, rogoboreći protiv negativnog prikaza komunizma. Naime, Fassbinderu nisu mogli oprostiti što je svoju kritičku oštricu jednakom žestinom usmjerio na kapitalizam i komunizam, ali i sve ostale političke grupacije.

Za razliku od svog nijemog prethodnika, koji spas od okrutnosti siromaštva nalazi u komunizmu, Fassbinderova melodrama mnogo je ciničnije ostvarenje koje izlazak iz začaranog kruga opresije ne vidi čak niti u političkoj akciji, jednako beznadnoj i podložnoj istim sebičnim porivima kojima su podložni svi drugi međuljudski odnosi i organizacije u Fassbinderovim filmovima. „Svi gledaju kako se okoristiti, jednom kada to shvatiš sve postane mnogo jednostavnije“, kaže u jednom trenu Emma komentirajući svoj odnos s komunističkom partijom.

Poput Sirkovih junakinja, Emma je zarobljena u svojim okolnostima, bez puno prostora za izbor i samostalno djelovanje, što Fassbinder reflektira i tipično sirkovskim postupcima uokviravanja, neprestano je postavljajući unutar okvira vrata i drugih struktura koje se oko nje stežu.

Tragična putanja Emmina političkog sazrijevanja bila je previše i za američku publiku, za koju je Fassbinder bio prisiljen snimiti alternativni, vedriji kraj, koji mu je i samome postao draži. U Kinoteci prikazujemo film s oba završetka.