Privatni istražitelj Harry Angel angažiran je da pronađe Johnnyja Favoritea, nekad popularnog pjevača zabavne glazbe, koji se u bolnici liječio od posljedica neurološke traume iz Drugog svjetskog rata. Angelov klijent je Louis Cyphre, tajanstveni bogataš koji s Favoriteom ima nesređene račune. U potrazi za nestalim pjevačem Angel će odputovati iz snijegom prekrivenog New Yorka u sparni New Orleans, a njegova istraga bit će popraćena nizom neobjašnjivih ubojstava povezanih okultnim motivima.

Smješten u 1955. godinu, točno na pola puta između starog svijeta četrdesetih i društvenih promjena koje će obilježiti naredna desetljeća, Anđelovo srce maštovita je varijacija na temu faustovske pogodbe s vragom, pri čemu razotkrivanje nestanka popularnog pjevača podsjeća na transformaciju identiteta samog SAD-a, zemlje koja je iz Drugog svjetskog rata izašla kao nova svjetska velesila, da bi u desetljećima koje slijede svoju dušu prodala Vragu. U tom smislu Parkerov film svjetonazorski podsjeća i na Coppolina Kuma (1972), samo što su kapitalistički orijentiranu mafiju zamijenile okultne prakse.

U vrijeme premijere Anđelovo srce izazvalo je oprečne reakcije kritike, a jedna fantazmagorična scena seksa donijela mu je ozloglašeni predikat X i borbu s cenzorima. S druge strane, čak ni kritičari nisu ostali imuni na karizmu Mickeya Rourkea, koji je u to vrijeme bio na vrhuncu slave, te na Parkerova maštovita režijska rješenja i sugestivnu, atmosferičnu rekonstrukciju razdoblja, koja uistinu ostavlja dojam osebujnog putovanja mračnom stranom američkog duha.

Anđelovo srce danas ima kultni status, a zbog maštovitih montažnih rješenja kojima fragmentira linearnost pripovijedanja Christopher Nolan istaknuo ga je među filmove koji su na njega izvršili veliki utjecaj.