Bud Baxter zaposlenik je osiguravajuće tvrtke u New Yorku. Često ostaje dulje na poslu, no ne zato što je radišan, nego zato što nema drugog izbora. Naime, Baxter ustupa svoj stan višerangiranim menadžerima iz tvrtke za povremene izvanbračne avanture, a iako zbog toga često provodi vrijeme smrzavajući se na gradskim ulicama, nema ih snage odbiti. Kada mu se s istom molbom obrati direktor ljudskih resursa J. D. Sheldrake, Baxter pomisli da mu se ukazala prilika za promaknuće – nesvjestan da je Sheldrakeova ljubavnica Fran Kubelik, kolegica s posla u koju je zaljubljen.

Postoje filmovi o kojima je teško govoriti bez da ih se zatrpa superlativima, a Apartman Billyja Wildera jedan je od njih. Ova gorko-slatka komedija i dalje impresionira vrhunski napisanim likovima, dijalozima i situacijama te antologijskim nastupima Jacka Lemmona i Shirley MacLane, koji su Budu Baxteru i Fran Kubelik dali psihološku slojevitost i dubinu, zbog čega i danas djeluju jednako uvjerljivo.

Apartman je i jedan od filmova koji su označili početak liberalizacije Hollywooda u tretmanu muško-ženskih odnosa. U Wilderovu filmu to se posebno odnosi na temu izvanbračnih veza, koja je od 1934. bila strogo regulirana pravilima Haysova kodeksa, produkcijskih smjernica kojima se nastojala osigurati ćudorednost sadržaja studijskih filmova. Wilderovi likovi moralno su ambivalentni, nisu napisani ni da podučavaju niti da služe kao primjer, što situacije u kojima se nalaze čini kompleksnima i životnima.

U tom smislu Apartman se može usporediti s filmovima kao što su Avantura, Slatki život i Psiho iz iste godine, čiji su autori ponudili nov filmski jezik za izražavanje suvremenog doživljaja svijeta, a pritom su se pozabavili krizom tradicionalnih vrijednosti i morala te temama emocionalnog, profesionalnog i urbanog otuđenja.

Apartman je nagrađen s pet Oscara, uključujući onima za film, režiju i originalni scenarij, a utjecaji mu sežu i do današnjih dana (npr. serija Momci s Madisona – Mad Men, 2007-2015).