Anna, kći bogatog građevinara, odlazi na krstarenje sa svojim zaručnikom Sandrom, najboljom prijateljicom Claudijom i nekolicinom prijatelja. Njezina veza sa Sandrom je ne ispunjava, a ne uspijeva izraziti ni što joj zapravo nedostaje. Nakon što se usidre na pustom otoku, Anna nestaje. Claudia i Sandro kreću u potragu za njom, a pritom se i sami upuštaju u vezu.

Avantura Michelangela Antonionija jedan je od filmova koji su radikalno promijenili način na koji snimamo i gledamo filmove, ali i svijet u kojem živimo, zbog čega se drži za jedan od kamena temeljaca modernog filma. Antonioni je u svome opusu tragao za filmskom formom koja bi adekvatno artikulirala duhovnu situaciju svoga vremena, na način na koji je to uspjelo egzistencijalističkoj filozofiji i prozi, apstraktnom slikarstvu i teatru apsurda. Popis inovacija koje vezujemo uz Avanturu je poduži, a ovdje ćemo spomenuti nedostatak komunikacije i emocionalno otuđenje kao legitimne teme filma te otvorena struktura djela, pri čemu tajnstveni nestanak koji pokreće zaplet više nije „greška u sustavu“, nego svojevrsna praznina u koju se likovi postepeno bude. Iako je prva projekcija filma u Cannesu bila izviždana, film se prometnuo u klasik, i gotovo da je nemoguće naći suvremeni art-film koji se nekim svojim segmentom ne poziva na gramatiku Antonionijeve Avanture.