Krajem 1940-ih bračni par Port i Kit Moresby u pratnji prijatelja Goergea Tunnera odlaze u Alžir kako bi posjetili Saharu. No udaljujući se od svijeta koji poznaju pronalaze samo tjeskobu od koje su bježali.

Čaj u Sahari adaptacija je Zaklona od neba, fascinantnog romana Paula Bowlesa iz 1949. o srazu kultura i dezintegraciji identiteta, kroz koji je uvjerljivo opisao stanje duha neposrednog američkog poraća. On sam proveo je veći dio života kao expat u Alžiru gdje se bavio pisanjem i prevođenjem.

Redatelj Bernardo Bertolucci i direktor fotografije Vittorio Storaro pretočili su Bowlesovu hipnotičku prozu u slike fascinantne ljepote, koje svojom senzualnošću, impozantnim totalima i koloritom povremeno oduzimaju dah. Pritom su ostali vjerni beskompromisnosti Bowlesove vizije svijeta, posebice u razumijevanju sraza različitih kultura. Bowles naime odbija prikazati Afriku kao egzotični spektakl namijenjen zabavi dokonih turista. Umjesto toga njezinim ljudima, običajima i krajolicima pristupa sa strahopoštovanjem nekoga tko uvažava, ali ne romantizira razlike u kulturama. Bowlesova Afrika stoga nije neprijateljska sama po sebi, ali jest za one koji podcjenjuju njezine specifičnosti.

Upravo je to kobna greška Porta i Kit, koje kombinacija otuđenosti i kulturne snishodljivosti naposljetku dolazi glave. U egzotici Sahare stoga neće pronaći bijeg ni zabavu, nego samo svoj vlastiti očaj raspršen po pješčanim dinama. Uvjerljivost priči daju nastupi Johna Malkovicha i Debre Winger, koji su se bez zadrške prepustili istraživanju fizičke i mentalne dezintegracije svojih likova.

Luca Guadagnino ističe Čaj u Sahari kao jedan od svojih omiljenih filmova, a temama američkog iseljeništva u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, otuđenjem, potrebom za komunikacijom te putovanjem kao dezintegracijom identiteta istražio je i u svome filmu Queer.