Program

München, 1955. godine. Veronika Voss bila je zvijezda velikog ekrana prije i za vrijeme Trećeg Reicha. Danas živi u sjeni svoje nekadašnje slave – bez imovine, prijatelja i utjecaja, svedena tek na šačicu autodestruktivnih navika koje je drže na životu. Prilika za promjenu dogodit će se kada sretne Roberta Krohna, sportskog novinara dovoljno starog da se sjeća glumice iz njezinih slavnih dana, nesvjesnog da je ušetao u možda i posljednji čin njezina života.

Veronika Voss drugi je dio Fassbinderove Trilogije BRD posvećenoj njemačkom poslijeratnom čudu: periodu društvene i ekonomske izgradnje 1950-ih, tijekom kojih se njemačko društvo naglo okrenulo budućnosti, bez da je u cijelosti shvatilo i procesuiralo što ga je dovelo do katastrofe Drugog svjetskog rata. Inspiraciju za lik Veronike Voss Fassbinder je pronašao u životnoj priči Sybille Schmitz, zvijezde njemačkog filma 1930-ih koja je baš kao i naslovna junakinja kontinuirano radila i u razdoblju nacizma te naposljetku stradala od posljedica društvenog šikaniranja te depresije i ovisnosti.

U vizualnom ključu Fassbinder se ovdje oslanja na američki noir, pri čemu satira Billyja Wildera Bulevar sumraka (1950) predstavlja očitu referencu – kako svojom crno-bijelom fotografijom, koja upućuje na raspon nijansi sive njemačkog morala pedesetih, tako i glavnim likom, koji mnogočime podsjeća na Normu Desmond i njezinu Gloriju Swanson.

Fassbinder je za Veroniku Voss nagrađen Zlatnim medvjedom na Berlinaleu, a s obzirom na činjenicu da je svega nekoliko mjeseci nakon premijere i sam skončao od predoziranja, mnogi u njemu vide i tužnu najavu vlastite smrti.