Klasični gangsterski filmovi pripovijedali su priče o ambicioznim i agresivnim kriminalcima koji su se ustrajnošću i nasiljem penjali po društvenoj ljestvici. No što bi se dogodilo da ih na kraju ne sustigne zaslužena kazna? Odgovor na to pitanje dao je Joshua Oppenheimer u Činu smaknuća, dokumentarnom filmu o masovnim zločinima koji su tijekom 1965. i 1966. počinjeni u Indoneziji. Anwar Congo bio je jedan od „gangstera“, sitnih kriminalaca koji su iz preprodavača kinokarata promovirani u glave vodova smrti zadužene za pročišćavanje Indonezije od komunista, nevjernika i etničkih manjina. Prema procjenama od njihovih je ruku stradalo između 500.000 i milijun ljudi.

Zločinci odgovorni za genocid ne samo da nisu nikada izašli pred lice pravde, nego su danas dio političke i medijske elite. Svojim se zločinima javno hvale, društvo ih slavi kao heroje, a njihove su žrtve prisiljene na šutnju. S obzirom na to da mu je bilo onemogućeno govoriti o samim žrtvama, Joshua Oppenheimer odlučio se za obrnuti pristup. Njegov Čin smaknuća polazi iz perspektive zločinaca, pruživši im priliku da svoje priče rekonstruiraju pred kamerama koristeći se metodama klasičnih hollywoodskih žanrova u rasponu od gangsterskog filma do mjuzikla. Rezultat je zastrašujuća vizija svijeta u kojem su gangsteri zbilja pobijedili, postali dio establišmenta i vladaju društvom.

Čin smaknuća izazvao je brojne kontroverze zbog etičnosti Oppenheimerova dokumentarističkog postupka, no drži ga se za jedan od najboljih i najsnažnijih dokumentarnih filmova svih vremena. Film postoji u nekoliko inačica, a u Kinoteci prikazujemo njegovu redateljsku verziju.

Oppenheimer se temi vratio i u svome sljedećem filmu Pogled tišine (The Look of Silence, 2014), u kojem je istu priču predstavio iz perspektive potomka jedne od žrtvi.