Francuska pop-pjevačica Cléo Victoire upravo provodi najdulja dva sata svoga života. Uvjerena da boluje od raka, čeka nalaze biopsije, koji će potvrditi jesu li njezine sumnje opravdane ili je riječ tek o hipohondriji. Svijest o mogućoj katastrofi potaknut će je da preispita odnose sa svojim suradnicima, prijateljima, ali i vlastito mjesto u svijetu.

Cléo od 5 do 7 drugi je dugometražni film Agnès Varda i naslov koji joj je nakon premijere u konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu donio svjetsku slavu.

Nastao je na nagovor Georgesa de Beauregarda, producenta filmova Do posljednjeg daha (1960) i Lola (1961), koji joj je potaknut njihovim komercijalnim i kritičkim uspjehom ponudio da snimi nešto u sličnome duhu – dakle brzo, jeftino, na autentičnim lokacijama i moderno, tj. udaljeno od realističkih konvencija toga vremena.

Rezultat je režijski razigrana meditacija o prolaznosti, u kojoj se subjektivni doživljaj Cléina unutarnjeg sata suprotstavlja s minutama koje se mehanički nižu do rezultata medicinskog pregleda. Za to vrijeme Cléo će se iz lutke čijim životom upravljaju drugi transformirati u velegradsku šetačicu (flâneuse), koja aktivno promatra druge umjesto da bude svedena na objekt tuđih pogleda.

Epizodna dramaturgija, važnost slučaja u izgradnji zapleta, razigrana mizanscenska i montažna rješenja te kombiniranje dokumentarnih i igranih dijelova – sve se to složilo u šarmantnu, duhovitu i živopisnu šetnju pariškim ulicama,  koja i dalje osvaja svojom vizijom, maštom i energijom.