Jan Rudinski inženjer je koji stiže u rudarski gradić kako bi radio na montaži strojeva. Tamo se upleće u intenzivnu ljubavnu vezu s Rajkom, kćeri svojih stanodavaca. I dok Rajka već baca oko na zgodnog vozača kamiona Boška, u pozadini se odvija bračna drama između lokalnog pijanca Barbula i njegove supruge, kojoj su dojadili njegovo zanemarivanje i agresivno ponašanje.

Dugometražni debi Dušana Makavejeva jedan je od prvih ostvarenja crnog talasa. Snimljen dokumentarističkom estetikom, kamerom iz ruke na autentičnim lokacijama, film je to koji je dovodio u pitanje brojne ideale jugoslavenskog socijalizma 1960-ih, posebice koncept novog socijalističkog čovjeka koji „kuva krila slepog miša“ i „nesvesno vrača“ dok se na drugoj strani svijeta spremaju za let na Mjesec – kako nas o navedenom problemu izvještava Roko Ćirković, „najmlađi hipnotizer na Balkanu“.

Ćirkovićev govor o praznovjerju i hipnozi koji otvara film Makavejevu služi da povuče paralele između različitih vrsta ideološke „omađijanosti“: od patrijarhata i koncepta romantične ljubavi pa do idealizirane vizije socijalističkog radnika, razapetog između zahtjeva da uživa u Odi radosti i želje da u lokalnoj kafani sluša zanosnu Fatimu.

Makavejev slavi proturječja ljudske prirode te iracionalne impulse koji se opiru kontroli, što su teme koje će nastaviti istraživati u ostatku karijere.