Neposredno nakon Drugog svjetskog rata komunističke vlasti pokreću velike petoljetne projekte kojima nastoje industrijalizirati zemlju i ubrzati njezin oporavak. Pritom organiziraju radne akcije, na kojima glazba ima važnu ulogu u održavanju radnog elana. No dok ideolozi preferiraju narodnu muziku, mladi radijski glazbenici radije bi svirali jazz – žanr koji nije bio zabranjen, ali je bio shvaćen kao američki imperijalistički proizvod i zbog toga nepoželjan.

Karpo Aćimović Godina autor je više kratkometražnih filmova. U mnogima je glazbom reinterpretirao kodove dokumentarnog filma, a povremeno i subvertirao nacionalne mitove (npr. vojni imaginarij u O ljubavnim vještinama ili filmu sa 144441 kvadratom).

Crveni boogie ili što ti je, djevojko? Godinin je drugi dugometražni film. Riječ je o političkoj satiri, odnosno glazbenoj komediji koja kroz sukob režimske i popularne kulture istražuje političke promjene kroz koje je Jugoslavija prolazila u prvim godinama svoga osnutka, uključujući i nesigurnost u zauzimanju odgovarajuće strane među zemljama željezne zavjese. U tom smislu indikativna je scena prisilnog trijebljenja američkih štetočina sa slovenskih agrarnih polja, koja kroz apsurd prikazuje razinu paranoje od negativnih stranih utjecaja na ishode socijalističkih projekata.

No osim što se osvrće na različite kontroverzne epizode rane jugoslavenske povijesti, uključujući prisilnu kolektivizaciju i nasilne obračune s neistomišljenicima, Crveni boogie duhovita je i provokativna meditacija o produktivnosti umjetničkog rada, a kroz to i o odnosu politike, umjetnosti i slobode.

Projekcija restaurirane verzije filma održava se u suroganizaciji sa Slovenskom kinotekom.