Program

U jednom španjolskom hotelu ekipa filmskih glumaca i tehničara očekuje dolazak redatelja i filmske trake, kako bi mogli početi sa snimanjem. No nema naznaka ni jednog ni drugog. Krateći vrijeme, oni

se opijaju, drogiraju, međusobno ogovaraju i zavode. Kada redatelj napokon stigne na set sa sobom ne donosi zalihu filma, nego ionako napetu atmosferu opterećuje ljubomorom i kompetitivnosti. A kako vrijeme prolazi, tako i ekipi sve više ponestaje motivacije, prepuštajući se letargiji i kaosu.

Navodno inspiriran Fassbinderovim osobnim iskustvom na setu vesterna Whity (1971), Čuvaj se svete kurve često je uspoređivan s novovalovskim posvetama filmskoj djelatnosti, kao što su Prijezir (1963) Jean-Luca Godarda i Američka noć (1975) Françoisa Truffauta. No riječima Stevena Mearsa u Film Commentu – Fassbinderov film više govori o ne snimanju filmova, nego o ludilu ili izazovima kreativnog procesa. Istražujući dinamiku grupe kreativaca kojima su uskraćena sredstva za rad, Fassbinder jedini ishod pronalazi u raspadu i destrukciji grupe i projekta. Riječ je o pogledu na svijet s kojima se lako mogao poistovjetiti i Gaspard Noé, koji je logiku Fassbinderova metafilmskog upozorenja citirao u barem dva svoja filma – Klimaksu (2018) i Lux Æterna (2019), kako u pojedinim režijskim rješenjima (npr. fragmentirani prikazi razgovora koji sugeriraju raspad zajednice), tako i ishodom rada plesne odnosno filmske trupe.

Fassbinder je upravo ovaj film navodio kao svoj omiljeni, a neke od epizodnih uloga odigrali su i Fassbinderovi kolege Margarethe von Trotta, Ulli Lommel i Werner Schroeter.