Majstor intimističke indie drame Ira Sachs na osnovu izgubljene kasete i pronađenog transkripta filmuje razgovor koji se odvio 1974. godine između fotografa Petera Hujara i spisateljice Linde Rosenkrantz. Tema popodneva koje su zajedno proveli bila je rekonstrukcija 24 sata u životu Hujara, talentiranog i beskompromisnog queer umjetnika koji je bio jedna od ključnih figura njujorške scene 1970-ih i 1980-ih a u trenutku svoje smrti od AIDS-a ostao je poglavito nepoznat u takozvanom „svijetu umjetnosti“. Kako to obično biva njegove fotografske studije danas su na cijeni zbog svoje opore elegancije i emotivne nabijenosti, kao i kasniji radovi mračnijeg tonaliteta dok trezveno bilježeći haranje AIDS-a njegovom zajednicom stupa u dijalog s mlađim umjetnikom Davidom Wojnarowiczom. U potpunosti ambijentiran u Lindin stan na Manhattanu, ovaj komorni film slobodno i domišljato rekreira iskričavu diskurzivnu razmjenu između dvoje prekaljenih kulturnih radnika koji su precinični da bi vjerovali u romantizirani mit o pozivu no preumorni da bi mu se oduprli. A možda se samo predobro zabavljaju.

Dok fotograf živopisno opisuje svoje interakcije s vodećim kulturnjacima toga doba, od Susan Sontag preko Williama Burroughsa do Allena Ginsberga, kao i o izazovima preživljavanja u financijskoj oskudici karakterističnoj za sektor, njegova blaga narav i tankoćutni humor raspliću pred nama ruminaciju o fragilnosti umjetničke egzistencije. Napola zabavna trač-partija, napola sjetna lamentacija o prekarnom radu u kojem ima para za jedne ali ne i za druge, Dan u životu Petera Hujara zanimljiv je prustovski eksperiment koji pokušava oživjeti realitet izgubljenog vremena i prostora, tren po tren, pedalj po pedalj, riječ po riječ. Dvoje ljudi pričaju u sobi i u protoku vremena događa se ništa odnosno događa se sve. Jer maleni trenuci svakodnevnog života katkad poprimaju monumentalnu protežnost i resku gustoću.