Galoup je časnik Legije stranaca u afričkoj državi Džibuti, privržen ideji discipline i pokoravanju pravilima. Jednoga dana u njegovu trupu stiže Sentain, nekonvencionalni mladić koji svojim karakterom odmah osvaja naklonost ostalih legionara i nadređenih vojnika. Galoup postaje ljubomoran i odluči se osvetiti.

Dobar posao jedan je od najpoznatijih filmova osebujne francuske redateljice Claire Denis, a po mnogima i jedan od najboljih filmova 1990-ih: vizualno impresivna i senzualna meditacija o prostoru, tijelu i identitetu, sa završetkom koji s gledateljima ostaje dugo nakon odjavne špice. Dobar posao reprezentatvni je primjer „kinematografije čula“ (cinema of the senses), filmske estetike koja napušta klasičnu izgradnju priče i likova u korist senzualnih aspekata filmskog zvuka i slike. Tijelo ovdje postaje skulptura, pokret koreografija, a pripovijedanje se rastače u niz fragmenata filtriranih kroz osjete i sjećanja, pri čemu se osnovni dijelovi zapleta prepričavaju ili izostavljaju u montaži.

Dobar posao inspiriran je novelom Billy Budd Hermana Melvillea, No dok se Melville bavio moralno-filozofskim pitanjem o ispravnosti žrtvovanja nedužne osobe radi očuvanja postojećeg poretka, Denis se bavi načinom na koji potisnute žudnje svoj izlaz pronalaze u pretjeranoj disciplini i nasilju. Time se približila okrutnim nježnostima Fassbinderova Querellea, od kojega je preuzela i lučki setting kao i pojedina estetska rješenja, poput ritualiziranih, gotovo plesnih prizora vojnih treninga praćenih opernom glazbom, koja stvara dojam mitološke tragičnosti na velikome platnu.