Program

Priča o životu Isusa Krista, od rođenja do raspeća i uskrsnuća.

Talijanski ikonoklast Pier Paolo Pasolini vjerno je slijedio mesijansku priču iz Evanđelja po Mateju, ali je spaja s neorealističkom estetikom: koristi neprofesionalne glumce, autentične lokacije, neuredne kompozicije i pseudodokumentaristički stil, čime je udario snažnu kontru biblijskim spektaklima svoga vremena. Ideja je bila filtrirati biblijsku mitologiju iz suvremenog očišta, pa je i Krist prikazan kao protomakrsistički vođa. Evanđelje po Mateju ostvarilo je veliki uspjeh među kritikom (uključujući i katoličku), nagrađen je Velikom nagradom žirija u Veneciji i zaradilo tri nominacije za Oscara, a i danas ga se drži među najboljim filmovima vjerske tematike.

Paul Verhoeven je, kao i Pasolini, ateist fasciniran figurom Isusa Krista. Posljednjih nekoliko desetljeća aktivni je član Seminara o Isusu, stručnog povijesno-teološkog skupa koji istražuje povijesne činjenice Kristova života, a 2007. godine u Nizozemskoj je izdao i knjigu Isus iz Nazareta, koja je izazvala brojne kontroverze. Verhoeven navodi Pasolinijevo Evanđelje po Mateju kao jedini film o Kristu koji i sam cijeni, iako se i od njega ograđuje: „spočitavao“ je Pasoliniju postupak ekranizacije evanđelja, što on drži za ideološku konstrukciju povijesnih činjenica, iako je svjestan da se Pasolini bavio upravo tom dimenzijom priče.

Verhoeven inače već godinama priprema filmski projekt o životu Isusa Krista kao povijesne (a ne biblijske) ličnosti, no još uvijek nije pronašao adekvatan filmski jezik da ga pretoči u slike. Ipak, zapleti i ikonografija brojnih njegovih filmova, od Četvrtog čovjeka (1983), preko RoboCopa (1987) do Svemirskih marinaca (1997), premreženi su referencama na fizičku patnju i naknadno uskrsnuće, dok se motivom organizirane religije kao sredstva manipulacije i moći bavio u Mesu i krvi (1985), Crnoj knjizi (2007) i nadolazećoj Benedetti (2021).