Program

Arkanđeo Gabrijel i đavao Mefisto na nebu raspravljaju o slobodnoj volji i prirodi čovjeka: jesu li ljudi u svojoj srži dobri ili zli? Da bi razriješili ovu dilemu, upuštaju se u okladu: ako Mefisto uspije pridobiti bogobojaznog alkemičara Fausta, Gabrijel će đavlu prepustiti zemlju. Kako bi ostvario svoj naum, Mefisto u Faustov grad pušta epidemiju kuge. Faust će neuspješno tražiti rješenje u vjeri i znanosti, no u pokušaju da spasi svoje sugrađane naposljetku će se nagoditi s Princom Tame.

Friedrich Wilhelm Murnau jedan je od prvih čarobnjaka kinematografije: u svojim je filmovima istraživao i unapređivao izražajna sredstva medija, posebice u postavljanju mizanscene, kamere i osvjetljenja kako bi dočarao atmosferu i psihološka stanja likova. Zahvaljujući filmovima kao što su Nosferatu (1922), Posljednji čovjek (1924), a kasnije i Zora (1927) i Tabu (1931), filmu je pomogao steći status sedme umjetnosti. Sve kvalitete njegova rada vidljive su i u Faustu, filmu inspiriranim njemačkom narodnom predajom te dramama Christophera Marlowea i Johanna Wolfganga von Goethea.

Premda se danas drži za remek-djelo, Faust je imao trnovit početak. S obzirom na to da se dvadesetih godina film još uvijek nije oslobodio reputacije sajamske zabave za neuke mase, ideja skupe adaptacije u jedan tako priprosti medij naišla je na niz kritika Murnauovih suvremenika. Sve su sumnje bile odagnate nakon premijere – Faust je očarao gledatelje svojim bogatim i maštovitim vizualnim rješenjima, u kojima je ideje predloška savršeno izrazio jezikom novog medija.

Gotovo stoljeće nakon premijere, Faust nije nimalo izgubio na svojoj spektakularnosti i maštovitosti, a svojim praktičnim filmskim trikovima gledatelje i dalje efektno uranja u vrijeme u kojem granice između magije, religije i znanosti nisu bile čvrsto postavljene.