Uslijed akutne krize stanovanja u SAD-u mnogi Amerikanci prisiljeni su živjeti u oronulim hotelima koje u slengu zovu flophouses. Dvanaestogodišnji Mikal dijeli malen jeftin sobičak u jednom takvom hotelu sa svojim roditeljima Jasonom i Tonyom te mačkom Smokeyjem. Njihov tijesni dom markiraju kaos i alkoholizam ali i ljubav te nada u bolju sutrašnjicu. U stvarnosnoj inverziji MAGA trijumfalizma 38 siromašnih Amerikanaca žive u takvim hotelima a jedno od desetero djece odrasta u obitelji s ovisnošću o alkoholu. Redateljica Monica Strømdahl provela je godine putujući po SAD-u dokumentirajući njihovu svakodnevicu. Prije osam godina u predvorju oglednog hotela u Portlandu upoznala je Mikala, karizmatičnog i živahnog dječaka koji žonglira između siromaštva i ovisnosti, manifestirajući tihu hrabrost i neumoljivu otpornost u egzistencijalnoj borbi u kojoj opetovano izvlači kraći kraj.

U hotelskim hodnicima Mikal povremeno recitira ogoljelu i sirovu poeziju puštajući glas kako bi pobjegao „crnom ponoru“ društvene stigme, sistemske nejednakosti i napuklih snova o svijetlijoj budućnosti. Dokumentarac sazrijevanja zahvaća frakturu djetinjstva provedenog na rubu egzistencije ali i kompleksnost i toplotu obiteljskih spona. Pažljivo komponirani statični kadrovi svojom duljinom oštro kontriraju često uznemirujućoj svakodnevici flophouse obiteljskog života prožetoj crnim humorom i rijetkim trenucima radosti. Zamagljujući distinkciju između dana i noći redateljica reflektira neujednačenu rutinu obitelji koja u nesvakidašnjim uvjetima razvija vlastito osebujno poimanje vremena. Strømdahl svojim protagonistima pristupa s nježnošću i poštovanjem – uvažavajući granice njihova skučena prostora i ranjenih nutrina, demonstrirajući politiku skrbi unutar i izvan filmskog seta i dijeleći važnu lekciju iz etičkog pristupa dokumentarizmu i izgradnje snažnih zajednica podrške. (Dina Pokrajac)