kustosica | curator: Tanja Vrvilo
INSTRUKCIJE BR. 1 | INSTRUCTIONS NO. 1, Sanja Iveković, 1976., video, c/b, zvuk | b/w, sound, 6’
Napad Sanje Iveković na lice, na svoje lice, dosegnuo je prvi vrhunac u video radu Instrukcije br. 1 (iz 1976.). Gledajući crno-bijele Instrukcije br. 1, dijagramske silnice koje afektivno utječu na lice (uz afekt povratne sprege) postaju neposredno opipljive. Umjetnica iscrtava crne strelice na dijelovima svoga lica, većinom usmjerene prema van. Čini se da lice postaje subjekt vidljivih, ali inače potkožno operativnih centrifugalnih sila – unutarnjih, ali stranih sila koje ga guraju iznutra da se preobrazi u varijantu samoga sebe. Sanja Iveković preuzima izvornu vektorsku metodu iz instrukcija za masažu lica. Crtajući tintom izravno na koži (pažljivim slušanjem zvučne podloge čuju se potezi kista po epidermi) strelice koje prekrivaju lice nalikuju ritualnoj ratnoj boji i grubom mehaničkom dijagramiranju, prepuštajući spektatore zadatku promišljanja odnosa između medija i masaže, rata i kozmetike, nasilja i ljepote. Pred kraj videa, strelice su ponovno izbrisane, utrljane u kožu, koja je u tom procesa zatamnjela. Razdvajanje intenzivnog i refleksivnog ‘bez-ličja’ ne odvija se u čistom rezu. Video Instrukcije br. 1 registriraju trenutak neovisnosti intenzivnog lica kad god afekt izmakne pod pritiskom dijagramskih linija masaže. Kome pripada lice, tko ga oblikuje, za koga se normalizira i time klasificira?
(iz eseja Toma Holerta Face-Shifting. Violence and Expression in the Work of Sanja Iveković, prevela Tanja Vrvilo)
KUĆA OD LAVE | CASA DE LAVA | DOWN TO EARTH, Pedro Costa, 1994., 35-mm, boja, zvuk | colour, sound, 110’
Režija i scenarij | Directing and screenplay by: Pedro Costa; snimatelj | camera: Emmanuel Machuel; zvuk | sound: Henri Maikoff; montaža | editing: Dominique Auvray; producent | producer: Paulo Branco; produkcija: Madragoa Filmes u koprodukciji s Pandora Film i Gemini Films
Glume | with: Inês Medeiros, Isaach de Bankolé, Edith Scob, Pedro Hestnes, Sanda do Canto Brandão, Cristiano Andrade Alves, Raul Andrade, João Medina, António Andrade, Manuel Andrade
Leão, imigrant sa Zelenortskih Otoka i zidar u Lisabonu, padne sa skele u duboku komu. Organizira se njegov povratak u domovinu. Mariana, medicinska sestra koja želi promijeniti svoje okruženje, svojevoljno ga onamo prati. Kada dođe, ništa nije nalik njenim očekivanjima. Čini se kako nitko nije ondje da Leãoa dočeka ili da se uopće za njega brine. Mariana čeka da ga netko uzme pod svoje i čeka da se on probudi. Sve se više približava misterioznoj zajednici oko vulkana Fogo; avantura počinje…
Toliko sam te sanjao,
Toliko često hodao, toliko često pričao s tobom,
Toliko volio tvoju sjenu.
Ništa ostalo od tebe mi nije.
Ništa ostalo od mene osim sjene
među sjenama,
Bića stotinu puta sjenovitijeg od sjene,
Sjenovitog bića što dolazi,
i dolazi ponovno, u tvom osunčanom životu.
Robert Desnos, Posljednja pjesma (Koncentracijski logor Terezin, svibanj 1945.)
Casa de lava počinje nekoliko puta. Uvodni kadrovi vulkanske erupcije – posuđeni iz filma zvanog A ‘Erupção do Vulcão da Ilha do Fogo’ kojeg je Costi pribavio geograf Orlando Riberio – nameću svijest o predljudskom, čistu negostoljubivost. Sljedeća sekvenca je serija krupnih planova žena što stoje na krševitom tlu. Žene u nešto gledaju, ali Costa ni u jednom trenutku ne potvrđuje da se te žene nalaze na jednom te istom mjestu ili da su okrenute u istom smjeru – orijentacije bez orijentacije. Neke će od tih žena (jer možda to još i nisu) biti likovi u filmu na isti način na koji su ljudi u Juventude em marcha ili No quarto da Vanda likovi u tim filmovima: kvazi-stvarni, kvazi-fiktivni i bez čvrstog uporišta u bilo kojoj strani te nepostojeće granice. (…) Svi su ti likovi prognanici; svaka pozicija koju zauzmu provizorna je. ‘Nisu čak ni mrtvi ovdje spokojni.’ (Chris Fujiwara, The Mystery of Origins)
Costini ljudi često su bestjelesni, zombiji, nikad sasvim ovdje. Jacques Tourneur, ne Straub. Uči li Costa svoje glumce da ne misle, ne kane, da ne budu jedno sa svojim tijelom? Vermeerovi ljudi ili ljudi Straubovih dominiraju njihovim prostorom; Costini su samo u prolazu. Casa de lava slijed je krasnih plesova dubine kadra i prvog plana, puteni balet ljubavnika okrenutih leđa – figura, čak i kad su ondje lica. (Tag Gallagher, Straub Anti-Straub)
(preveo Bartol Babić Vukmir)
Pri ulasku u prostorije kina Kinoteka obavezno je predočiti EU digitalnu COVID potvrdu, negativan PCR test (ne stariji od 72 sata) ili brzi antigenski test (ne stariji od 48 sati). Više na Odluka – obvezno testiranje.pdf (gov.hr)
Ulazak je moguć osobama kod kojih postoje kontraindikacije za cijepljenje, što se dokazuje liječničkom potvrdom.
Osobe koje nemaju odgovarajuću dokumentaciju, nažalost neće moći prisustvovati programima koji se održavaju u kinu Kinoteka.
Ako ste ulaznice kupili unaprijed, a ne posjedujete EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, povrat novca možete ostvariti putem kanala kojim ste ulaznice i kupili.
U slučaju respiratornih problema, temperature iznad 37,2 ili bilo kojih drugih simptoma bolesti, molimo da odgodite dolazak u kino.
