Tri priče o urbanom i emocionalnom otuđenju. U Vezi Kokana Rakonjca muškarac i žena fizičkom bliskošću nastoje kompenzirati nedostatak intime. U Srcu Marka Babca tri se muškarca s različitim emocionalnim problemima slučajno susreću u stanu jednog liječnika. Obruč Živojina Pavlovića prati muškarca s invaliditetom koji noću obilazi sumnjiva mjesta gradske periferije, svjedočeći alkoholizmu, nasilju i nedostatku smisla.

Grad je prvi sudski zabranjeni jugoslavenski film. Nastao je u godini Titova govora na VII. Kongresu Saveza omladine Jugoslavije, u kojem se negativno osvrnuo na „modernistička iživljavanja“ u umjetnosti, pa tako i na filmu, gdje se kroz likove dešperatnih, besperspektivnih likova iskrivljuje socijalistička stvarnost. Održan u siječnju, Titov govor obilježio je kulturnu klimu godine, a u slučaju Grada poslužio je i kao paravan za obračune unutar vlastitog poduzeća.

Grad je državnom tužiteljstvu prijavio novi direktor Sutjeska filma, tj. produkcijske kuće koja je film i napravila, pod neutemeljenom optužbom da se komercijalno prikazuje bez dobivenog cenzorskog kartona. Suđenje koje je slijedilo bilo je školski primjer farse pozitivističkog tumačenja umjetnosti, sa zaključkom da Grad daje izvrnuti prikaz društvene stvarnosti i može štetno djelovati na mlade, zbog čega je sve do 1990. bio zabranjen za prikazivanje.

Zbog ideoloških kritika na račun njegove karakterizacije likova i prikaza svijeta lišenog smisla, kao i sudske zabrane koja je iz toga proizašla, Grad se danas drži za možda i prvi film crnog talasa, iako je svojom temom urbanog otuđenja te formalnim rješenjima kojima ističe psihološka stanja nauštrb izgradnje zapleta znatno bliži modernističkoj struji novog filma, kakav su dvije godine ranije u jugoslavensku kinematografiju uveli Boštjan Hladnik (Ples na kiši) i Aleksandar Petrović (Dvoje).