Jesen u Kansasu 1959. godine. Bivši robijaši Perry Smith i Dick Hickock razrađuju plan za provalu na farmu bogate obitelji Clutter, čiji otac navodno drži veliku količinu gotovine skrivenu u sefu. Pod okriljem noći Perry i Dick upadaju u kuću, no kada ne uspiju pronaći novac, odlučuju se hladnokrvno riješiti svih članova obitelji kao mogućih svjedoka.

Hladnokrvno ubojstvo adaptacija je istoimenog nefikcijskog romana Trumana Capotea iz 1966., preteče danas popularnog žanra true crime (=stvarnih zločina). Okrutnost smaknuća Clutterovih nije se mogla objasniti relativno shvatljivim motivima koristi, osvete, ubojstva iz nehaja ili strasti, a najavio je i uznemirujuće česte provale iracionalnog nasilja kao što su pucnjave u klubovima, školama i sl. kojima i danas nažalost svjedočimo.

Za razliku od Hitchcockova Psiha (1960), Brooksov pristup lišen je senzacionalizma i znatno utemeljeniji u stvarnosti. Priču je prikazao iz perspektive počinitelja, ali bez da ih romantizira ili demonizira kao buntovnike (kao u npr. Bonnie i Clyde iz iste godine). U glavnim ulogama zato je angažirao Roberta Blakea i Scotta Wilsona, manje poznate glumce, umjesto Paula Newmana i Stevea McQueena, koji su bili prvi izbor studija. Film je i snimljen na stvarnim lokacijama, uključujući i farmu Clutterovih gdje se zločin dogodio.

Brooksova namjera bila je pokazati besmislenost počinjenih zločina, okolnosti koje su do njih dovele te smrtne kazne koja u konačnici nije ništa riješila ni promijenila. Hladnokrvno ubojstvo bilo je nominirano za četiri Oscara (režija, scenarij, kamera, glazba), pomaknulo je granice onoga što se smije pokazati u američkom mainstreamu, a gotovo 60 godina nakon premijere i dalje je zastrašujuće uvjerljivo.