Filmsko-čitateljski klub zajednički je projekt Književnog kluba Booksa i kina Kinoteka, osnovan s ciljem istraživanja odnosa filma i književnosti. Fokus razgovora predstavljaju filmske adaptacije književnih djela, a od ove godine otvaramo se i ostalim načinima na koje pisana riječ ulazi u dijalog s pokretnim slikama.

Tridesetih godina prošloga stoljeća za vrijeme Velike depresije u SAD-u je vladala pomama za plesnim maratonima – natjecanjima koji su sudionicima nudili tri obroka dnevno i novčanu nagradu u slučaju pobjede. Među natjecateljima su Gloria, djevojka koja se oporavlja od pokušaja samoubojstva, te ambiciozni mladić Robert. Oboje žele izgraditi karijeru u svijetu filma: ona kao glumica, on kao redatelj, a natjecanje u maratonu vide kao prvi korak prema uspjehu. No i ostali sudionici jednako su ambiciozni, a iscrpljenost, umor i kompetitivnost izazvat će niz sukoba i tenzija.

I konje ubijaju, zar ne? Sydneya Pollacka po mnogima je jedan od najboljih američkih filmova 1960-ih: intrigantna kombinacija psihološke drame, povijesne studije i društvene satire, u kojoj se motiv plesnog maratona koristi kao metafora nemilosrdnosti kapitalističkog sustava, koji u vremenu krize tjera ljude da se okreću jedni protiv drugih. Pollackov film bio je veliki hit na blagajnama i među kritikom, a bio je nominiran za devet Oscara, donijevši nagradu Gigu Youngu za sporednog glumca.

Film je inspiriran istoimenim romanom Horacea McCoya (hrv. Prijevod: Slobodan Drenovac, Šareni dućan, 2008). Roman je izašao 1935. godine, na samome vrhuncu Velike depresije, zbog čega je bio popularniji u inozemstvu nego u SAD-u. Posebice su ga cijenili francuski egzistencijalisti, a Simone de Beauvoir i Jean-Paul Sartre zbog apsurdističkih i egzistencijalističkih tema svrstavali su ga uz bok djelima Falknera i Hemingwaya.