1930-ih u Indiji, Anne-Marie Stretter supruga je francuskog diplomata, koja se zbog rastuće dosade upušta u vezu s različitim ljubavnicima, uz prešutnu toleranciju svoga muža.

U razgovoru s Godardom, Duras je izjavila kako smatra da „sve slike, ili gotovo sve, smetaju tekstu. Sprječavaju da se tekst čuje. A ja želim nešto što propušta tekst. Cijeli moj problem je u tome. Zato sam India Song napravila (…) u offu“.* Inspiriran njezinim romanom Vicekonzul iz 1965.** te neizvedenom dramom, India Song jedan je od najpoznatijih radova Marguerite Duras. Vođena nastojanjem da ilustrativnu doslovnost slike otvori evokativnoj moći teksta, Duras je film podijelila na snimke glumaca i naraciju u off-u. Tijekom snimanja, glumci su slušali snimke vlastitih monologa, proba i režijske upute, pri čemu su bez dijaloga interpretirali likove o kojima slušamo. Rezultat je formalno radikalno, ali i hipnotički zavodljivo djelo, s jednakim žarom hvaljeno i osporavano, koje svojim nepodudaranjem slike i zvuka u sasvim drugačijem mediju dočarava potentnost tišine književnog teksta.

*Citat je preuzet iz knjige Godard/Duras: Dijalozi (Bijeli val, Multimedijalni institut, 2019).
**Roman Vicekonzul na hrvatskom je objavljen 2016. (Vuković&Runjić, prijevod: Ursula Burger).