Muški pogled (male gaze) danas je jedan od najpopularnijih tagova na društvenim mrežama i u medijima – prošle godine samo na TikToku spomenulo ga se preko 290 milijuna puta. No rijetko se tko ovim terminom pozabavio temeljito kao američka nezavisna redateljica Nina Menkes (Queen of Diamonds, 1991). Inspirirana epohalnim esejom „Vizualna zadovoljstva i narativni film“ teoretičarke Laure Mulvey kao i vlastitim popularnim predavanjem iz 2018. godine, Isprana mozga: Seks-kamera-moć provokativni je filmski esej u kojem Menkes na preko 200 primjera iz povijesti filma nudi razornu analizu muškog pogleda na filmu.
Oslanjajući se na bogatu arhivu filmskih klasika i suvremenih popularnih naslova, koje uključuju autore u rasponu od Fritza Langa i Alfreda Hitchocka preko Martina Scorsesea i Jean-Luca Godarda do suvremenih autora kao što su Paul Thomas Anderson, Quentin Tarantino i Spike Lee, Menkes razlaže načine na koji kamera imitira tzv. „muški pogled“ i getoizira ženu u poziciju pasivnog objekta. To se postiže konkretnim postupcima kao što su postavljanje mizanscene i fokalizacija, kompozicija kadra, pokret kamere, osvjetljenje i način na koji sva četiri postupka pozicioniraju muške i ženske likove u izgradnji priče. Pritom je važno napomenuti da muški pogled nije ograničen samo na redatelje, nego ga Menkes beskompromisno detektira i u estetici redateljica kao što su Kathryn Bigelow, Sofia Coppola, Julia Ducournau i Patty Jenkins.
Uz Ninu Menkes, u filmu se pojavljuje i niz cijenjenih teoretičarki i filmašica, uključujući Lauru Mulvey, Elizu Hittman, Julie Dash, Catherine Hardwicke i Rosanna Arquette, koje raspravu obogaćuju i proširiju vlastitim zapažanjima i iskustvima rada na filmu.
Menkes ide i korak dalje od same analize, pa tvrdi da objektivizacija žena potiče rodnu neravnopravnost i normalizira klimu seksualnog uznemiravanja u društvu, što je argument koji teško drži vodu, a kritike se mogu uputiti i činjenici da su korišteni primjeri izvađeni iz narativnog konteksta u svrhu dokazivanja unaprijed postavljene teze. No i sa svime time na umu, Menkes je snimila izuzetno provokativan film, koji angažirano, artikulirano i upućeno poziva na preispitivanje audiovizualnih konvencija i preosmišljavanje gramatike filmskog jezika kojima na velikim i malim ekranima prikazujemo muškarce i žene.
