Jonas Mekas bio je svestrani pisac i umjetnik, posebno posvećen autorskom, nezavisnom i eksperimentalnom filmu, što mu je zaradilo titulu „kuma američke avangarde“. U kinematografski kanon upisao se svojim epistolarnim, dnevničkim i putopisnim djelima, kojima već desetljećima nadahnjuje nove generacije filmaša.

Izgubljeno, izgubljeno, izgubljeno sastavljen je od snimaka koje je bilježio tijekom 15 godina, od dolaska u SAD kao izbjeglica iz posijeratne Litve pa sve do bujanja američke nezavisne scene 1960-ih, koju je svojim kolumnama u Village Voiceu te osnivanjem udruga za umrežavanje i distribuciju avangardnog filma pomogao etablirati i ojačati. Chantal Akerman navodi Mekasove filmove među one koji su najviše utjecali na njezinu estetiku, a temama egzila i (ne)mogućnosti da se pusti korijenje na novome tlu se i same provlače njezinim opusom.