Sveučilišni profesor Edward Jessup koristi senzornu deprivaciju kako bi ispitao je li ono što nazivamo ludilom posebno drugo stanje svijesti. Jessup i sam sudjeluje u vlastitim pokusima, tijekom kojih proživljava religijsko-mitološke vizije, a njegovi um i tijelo počinju se mijenjati.

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina dio znanstvene zajednice na prestižnim američkim sveučilištima posvetio se istraživanju utjecaja koji psihodelične tvari u rasponu od DMT-a, meskalina i psilocibina do LSD-a imaju u liječenju psihičkih poremećaja i poticanju mističnih stanja. Među istaknute istraživače i promotore psihodelika spadaju filozof Aldous Huxley (Vrata percepcije, 1954), psiholog Timothy Leary, ali i Ken Kesey, autor romana Let iznad kukavičjeg gnijezda (1962). Kesey je za vrijeme pisanja romana sudjelovao u CIA-inim eksperimentima s psihoaktivnim drogama kako bi podebljao budžet, a  potom je sa skupinom istomišljenika, tzv. „veselih šaljivdžija“ (Merry Pranksters), putovao SAD-om u šareno obojanom autobusu promovirajući LSD na zabavama i happeninzima.

Scenarist Paddy Chayevsky sažeo je niz ovih osebujnih ličnosti i njihovih istraživanja u znanstveno-fantastični roman, a potom i u scenarij koji je nakon niza peripetija dospio na stol Kenu Russellu – velikom filmskom zafrkantu, poznatom po nizu vizualno upečatljivih i sadržajno provokativnih filmova. Suradnja Chayevskog i Russella nije tekla glatko, a njihove kreativne razmirice rezultirale su Chayevskyjevim povlačenjem iz projekta – iako je Russell ostao vjeran njegovu predlošku.

Neslaganjima unatoč, Russell je isporučio jedan od najoriginalnijih studijskih filmova sedamdesetih te jedno od rijetkih ostvarenja koje uspijeva pomiriti zahtjeve žanra i filozofske ambicije, postavljajući intrigantna pitanja o sustavima na kojima počiva naše razumijevanje stvarnosti, zdravog razuma i ljudskosti.

Film je kod nas bio distribuiran pod nazivom Korijeni priviđenja.