Redatelju Jeffreyju Schwarzu filmske, glazbene, queer i camp zvijezde nisu nepoznate: autor je brojnih dokumentarnih filmova, među ostalima i Spine Tingler! The William Castle Story (2007.) o ostavštini legende B-filma, Wrangler: Anatomy of an Icon (2008.) bavi se ikonom gay pornografije Jackom Wranglerom, dok je u filmu Vito (2011.) dokumentirao život i rad pisca i aktivista Vita Russoa. Posebno mjesto u filmografiji ima Harris Glenn Milstead, poznatiji kao Divine, zvijezda filmova Johna Watersa i europskih diskoteka, drag umjetnik koji je preokrenuo taj koncept transgresije u nešto sasvim novo – drugačije, opasno, šokantno, konfrontirajuće i agresivno. Za razliku od svojih prethodnika kojima je drag, između ostaloga, u svojim povojima najprije značio naglašenu ženstvenost i ljepotu. Ja sam Divine (2013.) iscrpan je pregled života i karijere koja je iznenada prestala 1988. godine, kada je Divine trebao zakoračiti u televizijsku mainstream kulturu, dobivši ulogu u kultnoj seriji Bračne vode (1987.). No, na prvo snimanje nije stigao. Umro je u snu, od posljedica apneje i bolesti srca i iza sebe ostavio impresivan niz filmova, glazbenih izdanja i nastupa, od kojih su mnogi toliko utjecajni da se još uvijek citiraju i ponovno izvode u emisijama poput RuPaulovog serijala DragRace. Schwarz je koristio brojne snimke i premijerne materijale, goste i ljude bliske Divineu; razgovarao je sa Glennovom majkom i odradio opsežno istraživanje u filmu kojega je financirao crowdfundingom i opsežnom kampanjom na društvenim mrežama. Nastao je tako za sada najdetaljniji dokument jedne od najvećih ikona drag, camp i LGBTIQ+ kulture, koji međutim, u ograničenu minutažu nije uspio umetnuti i jednu od nama najbitnijih informacija: Divine je zapravo izgubljeni zagrebački unuk. Njegovi djed i baka s majčine strane iz obitelji Vuković porijeklom su iz Zagreba, odakle su emigrirali u Ameriku, a majka Frances Vuković, udana Milstead, je o tome pisala u svojoj knjizi My Son Divine (Alyson Books , 2001.), gdje prenosi svoja obiteljska sjećanja. Dakako, i bez ovoga detalja, Schwarzov film o Divineu, nepoznatom zagrebačkom unuku, ne treba propustiti.
Na početku projekcije prikazat ćemo ratkometražni film USAMLJENA KAUBOJKA (Lonely Cowgirl – Trouble Wanted, UK, 2021, 5′) redateljice Lydije Garnett.
Grupa Trouble Wanted za svoju je pjesmu Lonely Cowgirl angažirala redateljicu, ujedno i članicu benda Lydiu Garnett, a zadatak joj je bio snimiti klasično-neklasični lezbijski glazbeni video. Umjesto rotacije na MTV-u i pripadnim im televizijskim kanalima, spot je privukao pažnju javnosti i filmskih festivala, prikazujući se više u tom videospotovski netipičnom okruženju, evocirajući pritom novu žensko-žensku i fabulom bogatiju verziju legendarnog spota Walk Like A Man Harrisa Glenna Milsteada, znanog i kao Divine. U svojevrsnoj western utopiji smještenoj u (ne)zadimljeni bar, ovaj puta glavne su junakinje usamljena kaubojka i ogrubjela vozačica kamiona. Njihova je romansa predmet ove lezbijske verzije campa. Spot je zato prepun bizarnih epizoda koje kao da je režirao glavom i brčićima sam John Waters, no nije, autorica je Lydia Garnett, londonska fotografkinja i redateljica koja se proslavila filmom Finn (Both&) i inkluzivnim reklamnim kampanjama za Nike i Polari. Jedna je od beskompromisnijih umjetnica nove genarcije koja na pitanje o vlastitome stilu i inspiraciji kratko kaže: „Dykes and queer culture!“ Za svoje radove koji idu u kategoriju namjenskog filma, inzistira da nisu reklama ili oglas, nego pričanje zanimljivih lezbijskih priča.
