Jednom davno u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata živio je Jacquot, dječak koji je odrastao uz automehaničarsku radionicu svoga oca, a svoje slobodno vrijeme provodio je uživajući u mjuziklima, operama i odlascima u kino. Jednoga dana Jacquot na poklon dobiva kameru te i sam počinje stvarati filmove.
Veza između Agnès Varda i Jacquesa Demyja jedna je od legendarnih ljubavnih priča iz povijesti filma. Upoznali su se 1959. godine, a uz povremene prekide ostali su zajedno sve do njegove smrti. Filmove nisu zajedno snimali, no tragovi njihova odnosa mogu se pratiti u nizu Vardinih ostvarenja – u Documenteur progovorila je o njihovu prvom većem prekidu, a u Kung-Fu Master! dotaknula se i medijske panike izazvane epidemijom AIDS-a, od kojega je Demy bolovao krajem osamdesetih.
Saznavši da je bolestan, Demy je počeo zapisivati svoja sjećanja, a na Vardinu inicijativu iz njih je nastao Jacquot iz Nantesa. Film funkcionira na nekoliko razina: s jedne strane radi se o šarmantnoj, nostalgijom natopljenoj biografskoj drami o odrastanju, u kojoj do izražaja dolazi Vardin interes za obične ljude i detalje njihova svakodnevnog života. No Varda ne staje samo na rekonstrukciji Demyjevih sjećanja, nego pojedine epizode povezuje sa scenama, lokacijama i dijalozima iz njegovih filmova (Lola, Cherbourški kišobrani, Gospođice iz Rocheforta itd.), nudeći tako dvostruki portret Demyjevih sjećanja na djetinjstvo, ali i analizu načina na koji su dječačka iskustva zaživjela u filmovima po kojima ga pamtimo.
Možda i najdirljiviji dijelovi odnose se na dokumentarne snimke Jacquesa Demyja u sadašnjosti, posebice onih u kojima Varda ekstremnim krupnim kadrovima kože, kose i očiju hvata svoga partnera u filmski zagrljaj, svjesna da će je uskoro zauvijek napustiti.
Jacques Demy preminuo je deset dana nakon zadnje klape, a Jacquot iz Nantesa ostaje jedan od Vardinih najdirljivijih i najosobnijih filmova: filmski spomenik svome partneru i čaroliji pokretnih slika. Varda je Demyju posvetila još dva dokumentarna filma: Gopođice su navršile 25 godina (1993) i Svijet Jacquesa Demyja (1995).
