U sjećanje na našeg prijatelja i kolegu Dragana Rubešu te u suradnji s Art kinom iz Rijeke u Kinoteci pokrećemo program Šifra: Rubeša, u sklopu kojeg ćemo na velikome platnu prikazivati filmove za koje se Dragan zalagao u svojoj praksi. Rubeša je bio jedinstvena pojava u domaćoj filmskoj kritici: shvaćao je da su najbolji filmovi oni koji nas izazivaju i potiču da izađemo izvan granica u kojima se osjećamo sigurnima, pa je s velikim žarom i znanjem pratio naslove koje su mnogi zaobilazili kao zahtjevne, kontroverzne ili ekscentrične. O njima je pisao pristupačno, čitko i s puno ljubavi, razumijevanja i znanja, a njegov stil bio je obilježen „kužerskim“ referencama koje je često pojašnjavao u zagradama koristeći frazu „šifra: naziv filma“, po kojoj je ovaj program i dobio ime.
Rubeša je najavio generaciju filmofilmstva kakvu njeguju suvremene streaming platforme kao što je MUBI, zahvaljujući kojima su mnogi teško nabavljivi naslovi postali dostupni široj publici, a program otvaramo projekcijom najpoznatijeg filma njegove omiljene redateljice Chantal Akerman. Jeanne Dielman u nedavnoj je anketi časopisa Sight & Sound zasluženo proglašen najboljim filmom svih vremena, a mi to tumačimo kao još jedan znak da je Rubešino vrijeme tek počelo!
SINOPSIS:
Jeanne Dielman udovica je i samohrana majka, koja sa svojim sinom tinejdžerom živi u stanu u Bruxellesu. Dane provodi obavljajući kućanske poslove, a povremeno spava s muškarcima kako bi podebljala kućni budžet. Njezina svakodnevica sastavljena je od precizno definiranih zadataka, no nešto će je izbaciti iz prepoznatljive rutine.
Remek-djelo belgijske redateljice Chantal Akerman kojim je nastojala redefinirati način na koji se ženska svakodnevica prikazuje u kinematografiji. Film se sastoji isključivo od opservacijskih prizora banalnih radnji koje bi u klasičnome filmu bile odrstranjene u korist zapleta, dok se strogim korištenjem srednjih planova i epskim trajanjem žensko tijelo i rad prikazuju u njegovoj cjelini. Prema riječima same autorice, Jeanne Dielman dijelom je potaknuta i težnjom novog romana da se objektivnim bilježenjem svakodnevnih predmeta i gesti pročisti filmski jezik, u ovome slučaju od objektivacije muškog pogleda. Rezultat je monumentalno ostvarenje precizne režijske strukture i gotovo hipnotičke kvalitete, koje je izvršilo velik utjecaj na neke filmske trendove i struje u kinematografijama krajem 20. stoljeća (npr. pokret slow cinema).
