Godine 2008. Joaquin Phoenix naprasno objavljuje da se prestaje baviti glumom. Umjesto filmom i kazalištem posvetit će se rap glazbi. Preko volje odrađuje promociju za svoj posljednji film, Dvoje ljubavnika (Two Lovers, 2008), pri čemu redovito skandalizira medije svojim zapuštenim izgledom, neartikuliranim medijskim istupima i uopće uvjerljivosti čitave odluke. Phoenixovu tranziciju kamerama bilježi njegov prijatelj i šogor Casey Affleck.

Iako je danas poznato da je riječ o lažnome dokumentarcu – medijskom performansu Joaquina Phoenixa i Caseya Afflecka, čiji je cilj bio ukazati na rastezljivost pojma autentičnostu u medijskom prostoru, sve do premijere na filmskom festivalu u Veneciji svjetski mediji, svjetska javnost pitala se je li riječ o kalkuliranom pothvatu ili o još jednom reality showu krize osobnosti javnih ličnosti, kroz kakve su prolazili i umjetnici poput Britney Spears, Shie LaBeoufa ili Lindsay Lohan.

Phoenix je ovim filmom potvrdio svoj status jednog od najvećih glumačkih osobenjaka, no pothvat nije bio bezazlen. Naprotiv, mnoge scene Phoenixa prikazuju kao razmaženog Narcisa u nimalo laskavim privatnim situacijama u kojima šmrče kokain, zabavlja se sa seksualnim radnicama i maltretira svoje asistente. Tu su i medijski istupi kojima je sustavno antagonizirao svoje suradnike i medije, koji su o čitavom procesu izvještavali s nemalom dozom podozrivosti. Malo bi se tko usudio upustiti u tako radikalan eksperiment samo da bi dokazao nešto što – ruku na srce – svi već odavna znamo.

No i s time na umu, Još sam tu fascinantan je film o narcizmu, kreativnoj krizi i lakoći kojom se može manipulirati medijima, uključujući i jezikom dokumentarnog filma, posebice ako je riječ o osobama iz javnog života – glumcima, glazbenicima, političarima – kojima sklonost izvedbi i „pričanju priča“ i jest neizostavan dio nastupa, posla i osobnosti.