U 16. stoljeću kraljica Elizabeta uz pomoć dvorskog alkemičara priziva duha Ariela kako bi bacila pogled na budućnost Britanskog Carstva. No užasne se kada shvati da će 400 godina od njezine vladavine London postati distopijska metropola prljavštine i zločina, kojom vladaju korumpirani represivni aparat i autonomne gerilske punk grupe, među kojima je proglašen otvoreni rat.

Kultni film Dereka Jarmana u kojem se pojavljuju brojne punk ikone, a autor glazbe je Brian Eno. Jubilej je uvelike inspiriran punk estetikom svoga vremena, no istovremeno je bio vrlo kritičan prema njegovoj površnosti i koketiranju s fašizmom. Iz istog je razloga doživio i mnoge kritike iz punk krugova, a britanska dizajnerica Vivienne Westwood napravila je majicu s otvorenim pismom upućenom Jarmanu u kojem se kritički osvrnula na njegovu reprezentaciju punka. Neposredno prije završetka Jubileja David Bowie bio je u fazi Thin White Dukea, persone koja mu je donijela neprilike zbog izjava koje su mnogi protumačili profašističkima, iako se Bowie od takvoga tumačenja distancirao.

Bowie i Jarman nisu nikada surađivali: početkom osamdesetih razgovarali su o suradnji na dugometražnom filmu Neutron, no navedeni projekt nikada nije zaživio. Neki kažu da se Bowie prepao kada je u Jarmanovu stanu vidio rekvizite sa snimanja Jubileja, koji su se koristili u određenim okultističkim krugovima. No izvjesnije je da projekt nije zaživio zbog nedostatka financija, što je Bowiejeva verzija priče. Bilo kako bilo, njihova se postmodernistička, queer i rodno fluidna estetika gotovo pa može svesti na zajednički nazivnik, a dekadentni imperij Jarmanova Jubileja sličan je distopiji Bowiejeva albuma Diamond Dogs.