Program

Gerhard odlazi sa svojom ljubavnicom u obiteljsku vikendicu pod izlikom da ide na poslovno putovanje, no ondje u zagrljaju ljubavnika sreće svoju suprugu Ariane, koja je imala jednak plan. Ubrzo postaje jasno kako je situaciju lukavo isplanirala njihova mlada kći Angela, ogorčena roditeljskim zanemarivanjem kao reakcijom na njezin invaliditet. Slijedi neobičan vikend ispunjen okrutnim igrama i neugodnim istinama.

Kineski rulet predstavljao je Fassbinderovu prvu međunarodnu koprodukciju i ujedno najskuplji film njegove dotadašnje karijere. Uz već dobro poznata lica redateljevih stalnih glumačkih suradnika pojavljuju se tako i velike francuske glumice i Godardove suradnice Anna Karina i Macha Méril.

Započevši gotovo kao komedija zabune, u kojoj početni nesporazum vodi u sve veće komplikacije, Kineski rulet razvija se u mračnu psihološku dramu u kojoj Fassbinder upošljava svu silu svojih standardnih stilskih alata preuzetih iz hollywoodske melodrame kako bi kreirao atmosferu gotičkog trilera, ukazujući na prave preokupacije pod uglancanom žanrovskom površinom. Od umnažanja i spajanja likova u odrazima ogledala i stakala, preko višestrukog uramljivanja, do simboličnog korištenja lutaka, Fassbinder ukazuje na mračna strujanja ispod površine buržujske civiliziranosti.

Vješta je to žanrovska disekcija institucije obitelji kao mikrokozmosa fašističke dinamike, čije se okrutnosti, ugnjetavanja i manipulacije prekrivaju hladnim plaštem društvene uljudnosti, neizravnosti i konformizma. No dok je za roditelje i ljubavnike konformizam sredstvo održavanja „neutralnosti“ ili privida stabilnosti, za Angelu on je jednak nasilju, spuštajući je nisko na hijerarhijskoj ljestvici obiteljsko-ljubavničkih prioriteta. Stvari se mijenjaju kada Angela te iste konvencije uposli u njihovom vlastitom prokazivanju.

Poput redatelja nekog dijaboličnog igorkaza, Angela upravlja odraslima prema scenariju koji je unaprijed uredila, razotkrivajući pritom obiteljsku zajednicu kao predstavu i farsu, čiji su članovi u neprestanom stanju glume. Rezultat je ironična analogija između čina stvaranja filma i autoritarnih društvenih uređenja.