ORSON WELLES U ŠPANJOLSKOJ (Orson Welles in Spain, 1963, 10 min), r. Albert Maysles, David Maysles

Moj brat i ja upoznali smo Orsona Wellesa 1965., iste godine kad sam snimao film s Godardom. Upoznali smo se u Cannesu i pozvao nas je da provedemo tjedan dana s njim u Madridu. Zatim nas je, kad smo došli u Madrid, odveo na nekoliko borbi s bikovima i rekao, „Gle, imam film koji moramo snimiti zajedno.“ Tako smo snimali Wellesa kako govori o filmu The Sacred Beasts koji ćemo raditi zajedno. (Albert Maysles)

U povijesti dokumentarog filma ime Alberta Mayslesa ima gotovo mitski status. Albert Maysles, kao snimatelj, u suradnji s bratom Davidom, snimateljem zvuka, uključujući snimanja intervjua i veliki utjecaj na rad u montaži, bio je središnja figura u razvoju utjecajne američke struje direktnog filma u nekim od prijelomnih filmova 1960-ih i 1970-ih koji su intenzivirali raspravu o etici i estetici filmske slike. Tri kratka filma koja prikazujemo iz njihovog 60-godišnjeg arhiva narudžbe su različitih namjena. Upoznajte Marlona Branda nastao je iz snimaka promotivnog materijala za filmsku industriju, Orson Welles u Španjolskoj naručio je sam filmski autor za predstavljanje filma The Sacred Beasts potencijalnim financijerima, a dokumentaciju performansa Cut Piece Yoko Ono naručio je John Lennon, da bi film kasnije otkupila umjetnica.

BOLJE RIM NEGO TI (Roma wa la n’touma, 2006, 111 min), r. Tariq Teguia

Moji likovi nisu žrtve, oni reagiraju na situacije. Moj film nije na strani uzmaka, nego napada, trajnog revolucionarnog impulsa. U filmu Bolje Rim nego ti oslikavao sam pakao ratom uništenih slamova, a u filmu Inland krenuo sam prema srcu Alžira kao bih iznova potvrdio njegovo mjesto na afričkom kontinentu. U Revoluciji Zanj nastojao sam proširiti alžirsku kartu, u odnosu na Afriku. Jedno od prvih pitanja je što znači biti građaninom arapskog svijeta, a zatim Europe i sjevernog Mediterana, počevši s pobunom Zanj prije 1200 godina. (Tariq Teguia)

Kamel sanja o povratku u Italiju gdje je nekoć pekao pizze, ali ovaj put planira zauvijek napustiti Alžir s djevojkom Zinom. Trebaju im dokumenti, pa kreću na putovanje od urbanog središta do napuštenih predgrađa u potrazi za krijumčarem imigranata koji im može pomoći. Stalni sukobi između vladinih snaga i islamističke oporbe toliko prožimaju svakodnevicu da Kamel i Zina zanemaruju opasnosti s kojima se suočavaju na putu. Tariq Teguia svoj debitantski igrani film naziva usporenim filmom ceste, ali to je samo uslovno film ceste. Velik dio putovanja odvija se na ulicama bez imena ili broja i u labirintu zgrada, kao simbolični cul-de-sac. Kratka skretanja u živote islamskih fundamentalista i ostalih potencijalnih emigranata oslikavaju alžirsku goruću situaciju i naglašavaju očaj koji pokreće Kamelovu žudnju za odlaskom. Iako nemoćna odiseja para postaje sve više donkihotska, drama ne klizi u tragediju, plutajući se na strpljivoj suglasnosti ljubavnog para sa svime što im je sudbina namijenila i prihvaćanju života koji sadrži mogućnost svjetlije budućnosti.