Program

Paljenje robnih kuća, pljačke banaka, otmice i politička ubojstva – sve su to događaji koji su potresali ionako krhku njemačku demokraciju 1970-ih. Radikalizirana djeca generacije nekadašnjih nacista predvođena Andreasom Baaderom, Ulrike Meinhof i Gudrun Ensslin upuštaju se u nasilni rat protiv onoga što vide kao novo lice fašizma: američkog imperijalizma podržanog od strane njemačkog establišmenta, od kojih mnogi imaju nacističku prošlost. Iako im je cilj stvoriti humanije društvo, oslanjajući se na nasilne taktike postepeno i sami gube ljudskost.

Kompleks Baader Meinhof nastao je u jeku manje renesanse suvremene njemačke kinematografije, u periodu kada su veliku pozornost izazivali naslovi posvećeni neugodnim epizodama iz nacionalne prošlosti, kao što su Goodbye, Lenin (2003), Hitler – konačni pad (2004) i Život drugih (2006). Riječ je o adaptaciji istoimenog publicističkog djela istraživačkog novinara Stefana Austa iz 1997. godine, koja se čita kao triler. Nije stoga ni neobično što je Uli Edel (poznat i po kultnoj adaptaciji Christiane F – Mi djeca s kolodvora Zoo, 1981) naglasak stavio na akciju, dinamiku zbivanja i uopće karizmu terorista, koji su u filmu gotovo pa portretirani kao rock zvijezde (odluka koja je u vremenu nakon 11. rujna podigla nemali broj obrva).

Kritika je filmu s pravom zamjerala nedostatak suvisle karakterizacije likova, kao i svođenje zapleta na nizanje povijesnih činjenica nauštrb suvislije analize psihološkog i socijalnog kompleksa iz naslova. Što je zapravo protagoniste potaknulo da se priključe urbanoj gerili ostaje neodgovoreno, a neki važni segmenti (kao što je ustajanje protiv generacije očeva s nacističkom prošlošću) samo su ovlaš spomenuti. Iz navedenih razloga Edelov film unatoč svom epskom zamahu u nekim važnijim aspektima šepa. Ipak, riječ je o uzbudljivo ispričanoj kombinaciji povijesnog filma, akcije i trilera o periodu koji je trajno obilježio njemačku povijest, koja je bila nominirana i za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.