Nastavak Coppolina i Puzova Kuma iz 1972. godine priča dvije narativne linije: u jednoj pratimo Vitu Corleona kao mladića koji početkom 20. stoljeća bježi u Ameriku, gdje postepeno gradi svoje mjesto u talijanskoj zajednici. Druga linija odvija se 1950-ih, a prati Michaela Corleonea koji nastavlja projekt svoga oca, pokušavajući njegov mafijaški posao pretvoriti u legitimno korporativno carstvo.

Dvije godine nakon originalnog Kuma, koji se prometnuo u međunarodni fenomen, Coppola i Puzo snimili su nastavak koji je u mnogočemu nadmašio prethodnika. Njegova snaga ponajviše proizlazi iz kombinacije priča Vite i Michaela Corleonea, kroz koju je vjerno oslikao iskustva prve i druge generacije Italoamerikanaca u svojim pokušajima asimilacije u „novi svijet“. Struktura scenarija pritom izrazito vješto vuče paralele između Vite i Michaela, čije se priče generacijski nastavljaju jedna na drugu, iako su u svemu ostalom suprotne. Jer dok je Vito gradio zajednicu, Michael je svojom pohlepom sustavno uništava – a njegova rastuća paranoja dovodi do toga da se okreće i protiv članova vlastite obitelji. Ukratko, Hollywood je rijetko kada snimio ovako nihilističan  i mračan blockbuster.

Premda nije bio financijski uspješan kao original, Kum 2 može se pohvaliti maestralno režiranim i antologijskim sekvencama, bogatom i detaljnom scenografijom, izražajnom fotografjom Gordona Willisa te – kao i uvijek – vrhunskom glumačkom ekipom, koju predvodi Al Pacino u jednoj od svojih najboljih uloga. Film je naposljetku osvojio i Oscare za najbolji film, režiju, adaptirani scenarij, Roberta de Nira kao sporednog glumca te scenografiju i glazbu.