Chester Kent kazališni je producent specijaliziran za glazbene komedije. Pojavom zvuka na filmu gotovo se u cijelosti preusmjerava na proizvodnju kratkih glazbenih prologa za pokretne slike. No filmska produkcija diktira drugačiji tempo proizvodnje, pa tako u tri dana treba postaviti tri glazbena prologa. Dodatni pritisak stvaraju manjak kvalificiranih plesača i pjevača te rivali koji mu kradu ideje.

Pojava zvuka na filmu dovela je do pojave novih žanrova, a jedan od najuspješnijih bio je tzv. backstage mjuzikl. Riječ je o glazbenim komedijama čiji su zapleti pratili dramatičan (a često i kaotičan) proces nastanka kazališnih predstava, a koje su ispod drskih replika i fascinantnih glazbenih točaka često upućivale na tešku društvenu stvarnost svoga vremena. Lakonoga parada drži se za jedan od najuspješnijih primjera žanra: glavnu ulogu odigrao je James Cagney, koji se dvije godine ranije proslavio ulogom gangstera u filmu Državni neprijatelj br. 1 (1931), a plesne točke osmislio je Busby Berkeley, jedan od najvećih filmskih koreografa svih vremena, koji se svojim vizualno fascinantnim koreografskim apstrakcijama približavao i avangardnim tendencijama prethodnoga desetljeća (inače također „izumrlima“ pojavom zvuka).