Shirley Clarke američka je redateljica nezavisnih filmova, koja iz New Yorka putuje u Los Angeles. Za to vrijeme odsjeda u kući koju dijele Warholova zvijezda Viva i njezina dva prijatelja/partnera/ljubavnika – James Rado i Gerome Ragni, autori hit-mjuzikla Kosa. Dok Shirley pokušava osigurati sredstva za svoj sljedeći film i zaštititi svoju umjetničku slobodu, upustit će se u suncem okupanu, bazenskom vodom poprskanu i razgolićenu odiseju hollywoodskim brdima, nad čijim se horizontom nadvija mračni oblik političkih nemira.

Krajem 1960-ih godina Agnès Varda sa svojim se partnerom Jacquesom Demyjem preselila u Hollywood, gdje je za studio Columbia krenuo razvijati svoj sljedeći projekt. Varda je za to vrijeme do grla uronila u američku umjetničku i kontrakulturnu scenu, o čemu je snimila niz zapaženih filmova.

Jedan od njih je i Lavlja ljubav (…i laži), neobično ostvarenje koje izmiče žanrovskim i rodnim kategorizacijama, ali koje funkcionira na nekoliko razina. Polazeći od pitanja „možemo li glumce ikada snimiti kao da su obični ljudi“ Varda nas uvodi u lavlji brlog svojih protagonista, Villu Fake, u kojoj je sve lažno – od voća u zdjeli do biljaka u vrtu. No ni Vardini zvjezdani lavovi neće moći ostati imuni na turbulentna politička zbivanja koja su obilježila to vrijeme, posebice na Kennedyjev atentat, koja prate na svom televizoru obloženom američkom zastavom.

Varda otvoreno tretira Shirley Clarke kao svojoj fikcionalni produžetak, a njezina narativna linija odražava Vardine vlastite frustracije u pokušaju rada unutar američkog studijskog sustava.

Ukratko, riječ je o neobičnoj metafilmskoj meditaciji o odnosu istine i privida, umjetnosti i politike, slobode i odgovornosti, koja gledatelje uranja u Los Angeles s kraja šezdesetih.