Jeste li se ikada zapitali kako izgleda prakticiranje wiccanske religije, tj. suvremenog vještičarstva? Riječ je o duhovno-magijskom sustavu pojedinaca koji se okupljaju u kovenima čiji članovi trebaju proći kroz inicijacijski proces kako bi bili primljeni. Sama organizacija vrlo je tajnovita, zbog čega ne postoje konkretni i provjerljivi podaci o genezi wicce, njezinim vjerovanjima i praksama, čak ni među antropolozima. Primjerice, Margaret A. Murray u znanost, enciklopedistiku i popularnu kulturu uvela je mnoga opća mjesta wiccanske religije, iako je većina njezinih tvrdnji s vremenom znanstveno pobijena.

No šezdesetih i sedamdesetih godina u kontekstu krize velikih sustava, pa tako i tradicionalne duhovnosti, wicca je postala jedna od alternativa organiziranoj religiji, a britanac Malcolm Leigh u svome je filmu Legenda o vješticama gledatelje obećao uvesti u tajne prakse jednog londonskog kovena. Njegov je glavni izvor informacija bio Alex Sanders, medijski istaknuti vještac, koji je wiccu vidio kao sastavni dio alternativnih praksi swinging Londona. Sandersu nije bilo mrsko o vještičarenju govoriti pred kamerama, pa ni iskriviti istinu radi dramskog efekta.

Leighov dokumentarac navodno vjerno rekonstruira većinu inicijacijskih praksi, no uzima slobode u interpretaciji kreacijskih mitova te još veće u izmišljanju praksi kao što su bacanje kletvi, žrtvovanje životinja i izvođenje crne mise. Sve to izmišljeno je za potrebe filma kako bi wiccansku tradiciju približilo pop-revivalu kontrakulturnih figura kao što je Aleister Crowley i tada popularnim romanima okultne tematike Dennisa Wheatleya.

Iako žrtvuje točnost u korist senzacionalizma, Legenda o vješticama zanimljiv je kao vremenska kapsula u kontrakulturu šezdesetih.