Početkom 1980-ih obale SAD-a zapljusnula je masovna migracija kubanskih iseljenika. Među njima je i Tony Montana – samoprozvani politički zatvorenik koji je u Ameriku stigao bježeći od komunizma. Nakon što ubojstvom kubanskog generala s prijateljem Mannyjem Rayem zaradi zelenu kartu, Tony dobiva posao u restoranu brze hrane, a uključivanje u poslove krijumčarenja kokaina započet će njegov vrtoglavi uspon na vrh dilerskog carstva.

Lice s ožiljkom posvećeno je redatelju Howardu Hawksu i scenaristu Benu Hechtu, na čijem je istoimenom filmu iz 1932. Brian De Palma i utemeljio svoju verziju. Dramaturgija De Palmina filma vjerno slijedi klasični žanrovski narativ o strelovitom usponu i naglome padu ambicioznog i arognantnog protagonista, a inspiraciju za lik gangstera pronašao je u valu kubanskog kriminala o kojem su izvještavale novine početkom osamdesetih. De Palma veliki naglasak stavlja i na ekscesivno nasilje i luksuzni životni stil Tonyja Montane, čiji uspjeh predstavlja izvitoperenu inačicu američkog sna. Iz svih ovih razloga njegovo Lice s ožiljkom djeluje kao film koji bi Hecht i Hawks rado i sami napravili da im je društveni moral vremena to dopuštao. Čak i u svakom smislu pretjerani glumački nastup Ala Pacina djeluje kao posveta ekspresivnosti likova koje su odigrali Paul Muni i Edwarda G. Robinson.

Ažuriravši matricu gangsterskog filma tridesetih De Palma je napravio moćan komentar na eksces, potrošnju i pohlepu koja će obilježiti američke osamdesete, a zahvaljujući vrhunskoj režiji, ekscesivnom nasilju i dekandentnom luksuzu Lice s ožiljkom i trideset godina nakon premijere podjednako uznemiruje i fascinira.