Knjižničarka Martha nakon smrti oca upoznaje biznismena Helmuta za kojeg se nakon kratkog i uznemirujućeg udvaranja uda, ignorirajući upozorenja svoje psihički rastrojene majke. Nakon vjenčanja Helmutova posesivna, kontrolirajuća i sadistička narav postaje sve izraženija.

Iako je snimljen kao TV film, Martha stoji uz bok Fassbinderovim najatraktivnijim ostvarenjima. Izveden u maniri crnohumornog psihološkog trilera, Martha je vjerojatno najbliže što je Fassbinder došao tipičnom žanru strave, izuzmemo li opsesivnu tematsku preokupaciju hororom ljudske egzistencije. A centralni horor ljudske egzistencije u Marthi ujedno je i jedan od Fassbinderovih omiljenih motiva – opresivna, sadomazohistična priroda institucije braka i ljubavi općenito. Sadržajno sablastan poput Cukorova Plinskog svjetla (1944.) i vizualno konfekcijski kao najekstravagantnija ostvarenja Douglasa Sirka, film prati Marthin postepeni gubitak vlasti nad svojim tijelom i umom. Nelagoda koju izaziva jeziva pojava Marthina sadističkog muža Helmuta pritom je dodatno pojačana Fassbinderovim izborom glumca Karlheinza Böhma, poznatog po ulozi hladnokrvnog serijskog ubojice iz filma Voajer (1960.) Michaela Powella.

Koliko je Martha nevoljna žrtva, a u kojoj mjeri i sama sudjeluje u vlastitom podčinjavanju nikada nije potpuno jasno, za razliku od klasičnih hollywoodskih filmova ženske paranoje na čiju se tradiciju Fassbinder ovdje oslanja (Plinsko svjetlo, Rebecca, Sumnja). Ni sam Fassbinder ni glumica Margit Carstensen nisu se mogli složiti oko zajedničke interpretacije, pri čemu je Carstensen ipak vjerovala kako Marthino prepuštanje Helmutu nije posve svojevoljno. Bilo kako bilo, ovaj konflikt urodio je zanimljivim kolebanjem u srcu radnje u kojem upravo dvosmislena motivacija junakinje najvjernije utjelovljuje središnji mehanizam Fassbinderovih filmskih romantičnih odnosa.