Program „Vizije: Iz Kratke baze 25 FPS-a“ posvećen je autorima i djelima koji su istraživanjem mogućnosti filmskog jezika pomicali granice medija te ponudili novu perspektivu onoga što sedma umjetnost može biti. Program je organiziran u suradnji s Udrugom za audio-vizualna istraživanja 25 FPS.
Povodom ciklusa „Povijest je ženskog roda“, koji smo posvetili ženskom filmskom stvaralaštvu od sedamdesetih godina do današnjih dna, donosimo izbor iz opusa Maye Deren, američke pjesnikinje, fotografkinje i filmašice koja je svojim umjetničkim i kritičkim radovima oblikovala estetiku druge avangarde. Nastavljajući se na nadrealističku poetiku Luisa Buñuela i Jeana Cocteaua, Deren je u svojim radovima prekinula s realističkim tipom pripovijedanja i prikazivanja stvarnosti, dok je svojim eksperimetima u pripovijedanju i oblikovanju svijeta stvorila prepoznatljivu estetiku, kroz koju je istraživala teme identiteta, domesticiteta te sjenke koje su se skrivale iza uređenih fasada i travnjaka američkih predgrađa.
Njezine tragove, utjecaje i reference pronalazimo i u radovima autora kao što su David Lynch (Izgubljena autocesta, 1997), Peter Tscherkassky (The Exquisite Corpus), a osim velikog utjecaja koji je imao na povijest (ne samo eksperimentalnog) filma, za njezinim oniričkim imaginarijem posezali su i glazbenici kao što su Garbage (Blood for Poppies, 2012), David Gilmour (Faces of Stone, 2015) i Madonna (Cherish, 1989) u oblikovanju spotova za svoje hit-singlove.
Program Maya Deren: Rituali prikazujemo četiri njezina nedavno restaurirana kratkometražna filma, koja se najčešće vezuju uz njezin opus.
MREŽE POPODNEVA (Meshes of the Afternoon)
US, 1943, 14′, crno-bijeli, zvuk, HD video
Film Mreže popodneva, koji je Deren napravila sa suprugom snimateljem Alexandrom Hammidom, utemeljio je nezavisni avangardni filmski pokret u Sjedinjenim Državama, poznat pod imenom novi američki film (New American Cinema). Film je izravno utjecao na rane radove Kennetha Angera, Stana Brakhagea i druge važne filmske eksperimentaliste. Karakterizira ga divan Hammidov snimateljski rad (bio je produktivan dokumentarist, fotograf i snimatelj u Čehoslovačkoj i Europi, gdje je radio pod prezimenom Hackenschmied prije nego što se preselio u New York), koji je postigao novom i iznenađujućom upotrebom standardnih filmskih sredstava poput montaže i maskiranjem kadrova. Svojim opsežnim tekstovima, predavanjima i filmovima, Deren je postala vodeći glas avangardnog filma 40-ih i ranih 50-ih godina prošloga stoljeća. (Museum of Modern Art, New York)
Glazba Teijia Ita dodana je filmu 1959.
NA KOPNU (At Land)
US, 1944, 14′, crno-bijeli, bez zvuka, HD video
Na kopnu je snovit film u kojemu je žena, koju glumi Deren, nanesena na plažu i odlazi na čudno putovanje susrećući druge ljude i druge verzije sebe. Deren je jednom rekla da film govori o borbi za održavanje vlastitog identiteta. Kompozitor John Cage i pjesnik i filmski kritičar Parker Tyler sudjelovali su u stvaranju filma i u njemu se pojavljuju, a snimljen je u Amagansettu na Long Islandu.
RITUAL U PREOBRAŽENOM VREMENU (Ritual in Transfigured Time)
US, 1946, 14′, crno-bijeli, bez zvuka, HD video
U Ritualu u preobraženom vremenu Maye Deren imamo geste koje nas pozivaju da krenemo u korak s njima, napuštajući udobnost poznatog i predajući se mnogim čudnim partnerima. Ovaj kratki film bez zvuka započinje u komornom okruženju, seli se u scenu zabave i završava modernim plesom izvedenim u vanjskom okruženju. Kontinuitet filma uspostavlja se naglaskom na gesti i / ili plesu tijekom čitavog filma.
U SAMOM SRCU NOĆI (The Very Eye of Night)
Režija: Maya Deren
US, 1959, 15′, crno-bijeli, zvuk, HD video
U samom srcu noći zadnji je dovršeni film Maye Deren i nazvala ga je svojim „baletom noći“. Napravljen je između 1952. i 1955. u suradnji s koreografom Antonyjem Tudorom, ali je prikazan tek 1959. kad je dodana glazba Teijija Ita. Cijeli film prikazan je kako je snimljen u negativu. (David Lewis, All Movie Guide)
