Program

Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća Zagreb je bio jedna od svjetlijih točaka na kulturnoj karti Evrope: Animafest, Muzički Biennale, BIT International, Nove tendencije… i Kugla glumište, “teatar preklopljen sa životom”.

Članovi Studentskoga satiričnoga glumišta u prostorijama Sudentskog centra u Zagrebu, 20. svibnja 1975. donose odluku o promjeni naziva u Kugla glumište, koje će postati jedna od najvažnijih kazališnih, multimedijalnih i interdisciplinarnih umjetničkih skupina u zemlji.

Za Kuglu je teatar bio urbani ritual, socijalna situacija, uspostavljala je teatar kao ne-dramski, totalni teatar. Kako piše Suzana Marjanić: “Umjesto tradicionalna kazališta u znaku pravokutno markirana odnosa ‘građanske’ podijeljenosti na gledalište, kao prostor predviđen za publiku-promatrača-konzumenta, i pozornicu, kao kazališno-scenski prostor izvanzbiljske autonomije umjetnosti, nastupa kugla kao novo kazališno biti u sveobuhvatnosti, totalitetu mogućnosti života u teatru, a teatra u životu.”

Mekani brodovi vješto isprepliću preobilje zvučnog i vizualnog arhivskog materijala s razgovorima (koje su vodili Željko Zorica i Suzana Marjanić) ne samo s “kuglašima” – Zlatko Burić, Anica Vlašić-Anić, Damir Bartol Indoš, Krunoslav Mavar, Milan Vukšić, Naco Oster… – već i brojnim suvremenicima i su-djelovateljima; tu su “coccolemoccovci” Branko Matan, Branko Brezovec, Gordana Vnuk… teatrolozi, filmolozi, filozofi, kulturni radnici poput Ivana Ladislava Galete, Jovana Ćirilova, Borke Pavičević…

Kugla zanesenjaka i čudaka zadužila je (ne samo) kazališne generacije sve do danas, a ovim je slojevito jednostavnim filmom, ne dozvolivši da sjećanja ostanu nezabilježena, Šiš zadužio brojne koje će (u teatarski prostor) tek doći.