Beatriz i Henrique su se upoznali, zaljubili i vjenčali kada je Beatriz imala samo 21 godinu. Henrique je bio pomorac i otisnuo se na nemirni ocean, dok je Beatriz na kopnu ostala sa njihovo šestero djece. Jednoga dana ona iznenada umre. Njezin najstariji sin Jacinto od ranog djetinjstva sanja da će se pretvoriti u pticu. Jacinto je otac redateljice Catarine Vasconcelos čija je majka također umrla kada je Catarina imala sedamnaest godina, dok baku nikad nije upoznala. Nakon gubitka svojih majki zajedno počinju raditi na filmu Metamorfoza ptica. Obiteljska povijest rastvara se u polifonoj dnevničkoj elegiji čiji pomno komponirani i vizualno profinjeni tableux prizivaju estetiku Manoela de Oliveira i Agnès Varde. Sjećanje i tugovanje spajaju se u poetski narativ u kojem otac i kći pričaju o svojim osobnim povijestima, ali i kolonijalističkoj povijesti Portugala, te filmu koji se pomalja na njihovu raskrižju. Filmski kadrovi poput arhetipa majke tvore zaštitnu membranu protiv neumornog prolaska vremena. Kao što živući protagonisti čije glasove čujemo rezoniraju – nema novog početka bez ispunjenja oproštajnog rituala. U maniri magičnog realizma ova obiteljska saga transformira svakodnevni život u priviđenje utemeljeno u imaginarnim pismima. Pri filmskom kazivanju ove istinite priče Vasconcelos se ne zadovoljava činjenicama i kronologijom te stalno probija granice dokumentarizma – rezultat je krajnje inovativni filmski hibrid, koji zna zakopati obiteljske tajne i prekriti ispovijesti valom koprene na način koji je miljama udaljen od utabanih staza autobiografskog filma. Minule i tekuće tuge slijevaju se u začudnu odu odsutnom matrijarhu čije ime tvori vezivno tkivo triju generacija jedne portugalske porodice koja gaji ornitološke fascinacije. (Dina Pokrajac)
Nagrade i festivali:
Berlinale Encounters (2020) – nagrada FIPRESCI; Dokufest (2020) – najbolji međunarodni dokumentarac; IndieLisboa International Independent Film Festival (2020) – nagrada publike, nagrada za najbolju režiju; San Sebastián International Film Festival (2020) – nagrada Zabaltegi-Tabakalera; Taipei Film Festival (2020) – posebna nagrada žirija; Vilnius International Film Festival (2020) – najbolji film; Thessaloniki Documentary Film Festival (2020)
Catarina Vasconcelos rođena je u Lisabonu 1986. godine. Nakon što je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti preselila se u London kako bi studirala na Royal College of Art. Njezin diplomski rad, film kratkog metra Metáfora ou a tristeza virada do avesso, osvojio je 2014. nagradu za najbolji međunarodni kratkometražni film na Cinéma du Réel, a prikazan je i na brojnim svjetskim festivalima uključujući DOK Leipzig i Doclisbou. Metamorfoza ptica je njezin dugometražni prvijenac.
