Stiv je delinkvent, koji se uglavnom bavi sitnim prevarama i krađom automobila. Spletom okolnosti postaje kralj organiziranog kriminala u Beogradu, što ga promeće u medijsku zvijezdu i idola mladih. Sa svojim sljedbenicima uskoro će početi i izazivati anarhiju i kaos.

Mlad i zdrav kao ruža ne skriva svoj uzor u Godardovim Do posljednjeg daha (1960). Živanović pušta svog protagonista da kao Michel Poiccard probija treći zid, direktno se obraća gledateljima i pokazuje im srednji prst, a minutažu ispunjava gotovo nevjerojatnom količinom replika vrijednih citiranja u jedinici vremena. No za razliku od dobroćudnog i šarmantno nespretnog Jean-Paula Belmonda, Dragan Nikolić sadrži toksičnu privlačnost De Nirova Tonyja Montane (Lice s ožiljkom, 1983), čiju priču o uspon od anonimusa do mafijaškog bossa ovaj film intenzitetom kao da najavljuje.

Mlad i zdrav kao ruža naglašeno je političan. Inspiriran je studentskim prosvjedima u Beogradu 1968. godine – društvenim nezadovoljstvom koje ga je izazvalo i njihovim posljedičnim neuspjehom. Jovanović stoga u film uvodi Titovim govorom povodom Dana mladosti u offu. Jovanovićev Stiv predstavlja čistu suprotnost predstavicima omladine, koji se s ljubavlju obraćaju velikom vođi: on je anarhist koji ne priznaje nikakvu vrstu strukture ni autoriteta.

Film je furiozno režiran i dijabolično duhovit, a snimljen je kamerom iz ruke koja jedva uspijeva pratiti Stivov frenetičan tempo. Priča dobrim dijelom počiva i na nevjerojatno karizmatičnom nastupu Dragana Nikolića, koji nakon uloga u filmovima Horoskop, Kad budem mrtav i beo i Bube u glavi zacementirao svoj imidž dežurnog buntovnika.

Da mu distribucija nije bila ograničena na nekoliko festivalskih prikazivanja, Mlad i zdrav kao ruža bio bi kultni film čitavih generacija gledatelja. Danas ga se uvrštava među klasike crnog talasa, pri čemu je zanimljivo spomenuti da se Jovan Jovanović javno ograđivao od ove struje, jer je najistaknutija imena (Petrović, Pavlović, Makavejev) vidio kao režimske autore, koji su unatoč kontroverzama redovito snimali filmove i osvajali nagrade.

Prije Jovanovićeva filma prikazat ćemo GRATINIRANI MOZAK PUPILIJE FERKEVERK (1970, 10 min) Karpa Aćimovića Godine:

Drugi profesionalni uradak Karpa Godine eksperimentalni je glazbeni film sastavljen od niza tabloa u kojem članovi kazališne trupe Pupilija Ferkeverk u plićaku pored ljuljačke izvode specifičan umjetnički performans, a možda i samo tripaju pred kamerama. Poema o slobodi bivanja i izražavanja upakirana u psihodelični filmski dragulj.