Vinny Gambini brooklynski je odvjetnik koji je nedavno na jedvite jade položio pravosudni ispit. No kada mu se iz Alabame javi nećak Bill, koji s prijateljem Stanom u zatvoru čeka suđenje za ubojstvo koje nisu počinili, dobit će priliku za stjecanje sudskog iskustva. U tome će mu pomoći i njegova partnerica Mona Lisa Vito.

Moj rođak Vinny sudska je komedija čiji humor počiva na nesnalaženju u protokolima sudnice, interakciji brbljavo-egzaltiranog, urbanog Italoamerikanaca u kožnjaku sa sustegnutim Južnjacima te njegovim verbalnim obračunima s tipičnom britkom ragazzom koja bi se rado udala, a ističe se i vjerodostojnošću sudskog procesa kojega su pravni stručnjaci iznimno hvalili.

Britanskom redatelju Jonathanu Lynnu, koji je pravo diplomirao na Cambridgeu, i scenaristu Daleu Launeru pripadaju i zasluge za djelomično odmicanje Joea Pescija od histerično-nasilnog mafijaškog stereotipa kakav je za njegove likove uspostavio, pa tek u Ircu (The Irishman, 2019) dekonstruirao Scorsese. Vinny svoje neiskustvo nadoknađuje inteligentnim ispitivanjima, provokacijama i razmišljanjem izvan okvira kojim se svrstava među rijetke pripadnike talijanske etnije u američkom filmu koji probleme rješavaju umom namjesto tijelom. Neuglađeni jezični izraz i odijevanje i dalje su ovdje, u skladu sa zahtjevima komedija iz 1990-ih.

Moj rođak Vinny trajnu je reputaciju stekao putem televizijskih emitiranja i videodistribucije, a Marisi Tomei donio je Oscara za najbolju sporednu glumicu. Joe Pesci svojim se Oscarom za Dobre momke (Goodfellas, 1990) mogao pak pohvaliti upravo u vrijeme snimanja Mojeg rođaka Vinnyja pa ga je na set u užegloj Georgiji i donio.